Službenički sustav

Državni službenici
1. Primjenjuju li se odredbe Zakona o državnim službenicima na službenike zaposlene u javnoj službi?
 
Odredbe Zakona o državnim službenicima primjenjuju se isključivo na državne službenike u državnim tijelima taksativno navedenima u članku 2. tog Zakona, te se iste ne primjenjuju na službenike zaposlene u javnoj službi.
 
2. Na koji način državni službenik može steći radno iskustvo na poslovima visoke stručne spreme koju je stekao tijekom državne službe, ako trenutno radi na poslovima za koje se traži niži stupanj obrazovanja?
 
S obzirom da takav državni službenik nema radnog iskustva u visokoj stručnoj spremi, isti se može prijaviti na javni natječaj za prijam vježbenika sa završenom visokom stručnom spremom.
 
Također, državni službenik koji ne ispunjava uvjet radnog iskustva na odgovarajućim poslovima može izvanredno napredovati u državnoj službi ako ispunjava uvjete za izvanredno napredovanje propisane odredbama Uredbe o načinima i uvjetima napredovanja državnih službenika.
 
Odredbom članka 4. stavka 1. te Uredbe propisano je da državni službenik može izvanredno napredovati ako je ispunio uvjete iz članka 90. Zakona o državnim službenicima, uvjete stručnog znanja iz članaka 5., 6. i 8. te Uredbe i ostale uvjete propisane Uredbom o klasifikaciji radnih mjesta u državnoj službi i pravilnikom o unutarnjem redu (izvanredno napredovanje). Sukladno stavku 2. navedenog članka, ocjene iz članka 90. stavka 3. točke a) Zakona o državnim službenicima mogu biti temelj za samo jedno izvanredno napredovanje.
 
Prema odredbi članka 8. iste Uredbe, državni službenik koji tijekom državne službe stekne viši stupanj obrazovanja može napredovati na nerukovodeće radno mjesto za koje je kao uvjet propisan stupanj obrazovanja koji je naknadno stekao, ako na poslovima nižeg stupnja obrazovanja u državnim tijelima ima dvostruko više radnog iskustva od radnog iskustva propisanog kao uvjet za raspored na radno mjesto.
 
3. Čime se dokazuje radno iskustvo na odgovarajućim poslovima? Uračunava li se u radno iskustvo službeniku raspoređenom na radno mjesto VŠS na odgovarajućim poslovima (za radno mjesto VSS) rad po nalogu na poslovima VSS?
 
Prema članku 48. stavku 4. Zakona o državnim službenicima, radno iskustvo na odgovarajućim poslovima je radno iskustvo ostvareno u državnoj službi ili u radnom odnosu izvan državne službe, u odgovarajućoj stručnoj spremi i struci.
 
Pri tome se u radno iskustvo na odgovarajućim poslovima ne uzima u obzir faktični rad na poslovima iste stručne spreme i struke, nego isključivo rad na tim poslovima temeljem odgovarajućeg akta poslodavca o rasporedu na radno mjesto (rješenje o rasporedu na radno mjesto, odluka o rasporedu na poslove i radne zadatke, ugovor o radu, rješenje o imenovanju na položaj i sl.).
 
Radno iskustvo dokazuje se e-zapisom Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, a radno iskustvo na odgovarajućim poslovima aktom poslodavca iz kojeg je vidljivo da je osoba radno iskustvo stekla na poslovima odgovarajuće stručne spreme i struke (rješenje o rasporedu na radno mjesto, ugovor o radu, uvjerenje odnosno potvrda poslodavca o radnom mjestu i poslovima koje je osoba obavljala i sl.).
 
Slijedom navedenoga, osobi koja je bila raspoređena na radno mjesto više stručne spreme, te po usmenom nalogu obavljala poslove visoke stručne spreme, u radno iskustvo na odgovarajućim poslovima za radno mjesto visoke stručne spreme ne uračunava se rad po nalogu poslodavca (bez odgovarajućeg akta poslodavca o rasporedu na radno mjesto visoke stručne spreme).  
 
4. Može li se državni službenik za vrijeme trajanja državne službe na određeno vrijeme javiti na interne oglase za prijam u državnu službu?
 
S obzirom da se interni oglas raspisuje u pravilu na neodređeno vrijeme, smatramo da takav državni službenik ne može sudjelovati na internim oglasima, jer u slučaju izbora čelnik državnog tijela ne bi mogao donijeti rješenje o rasporedu na neodređeno vrijeme, budući je isto onemogućeno člankom 61. stavkom 11. Zakona o državnim službenicima.
 
5. Kojim propisima su regulirana prava i obveze vježbenika?
 
S obzirom da su vježbenici državni službenici koji se primljeni u državnu službu redovitim postupkom, na njihova prava, obveze i odgovornosti primjenjuju se odredbe Zakona o državnim službenicima i provedbenih propisa koje se izrijekom odnose na vježbenike, a za ostala prava, obveze i odgovornosti propisi kojima se uređuju prava, obveze i odgovornosti ostalih državnih službenika, sukladno članku 4. Zakona o državnim službenicima.
 
6. Vježbeniku završava vježbenički staž tijekom kojega je imao mentora i Komisiju koja je pratila njegov rad. Budući da u Obrascu za operativni plan provedbe Vježbeničkog programa postoji rubrika gdje svoju ocjenu daje mentor, molimo pojašnjenje tko i na koji način, odnosno u kojoj formi, ocjenjuje probni rad vježbenika (vježbenički staž)?
 
Sukladno članku 54. stavku 3. Zakona o državnim službenicima, čelnik tijela imenuje komisiju koja prati i ocjenjuje rad državnog službenika primljenog redovitim postupkom (vježbenika), koji se za vrijeme probnoga rada osposobljava za samostalni rad.
 
Odredbama Uredbe o oblicima, načinima i uvjetima izobrazbe državnih službenika propisan je način imenovanja i sastav komisije za praćenje rada vježbenika, no ne i obrazac odnosno oblik u kojemu komisija daje ocjenu rada vježbenika.
 
Imajući u vidu navedeno, mišljenja smo kako komisija za praćenje rada vježbenika samostalno određuje oblik u kojem donosi ocjenu službenika na probnom radu, pri čemu treba voditi računa da taj oblik omogućuje uvid u ocjenu u slučaju potrebe, odnosno da predstavlja valjan temelj za donošenje rješenja o prestanku državne službe, ukoliko je službenik ocijenjen ocjenom „ne zadovoljava“.
 
7. Može li državna služba na određeno vrijeme za obavljanje privremenih poslova ili poslova čiji se opseg privremeno povećao, trajati duže od godine dana?
 
Sukladno članku 61. stavku 6. Zakona o državnim službenicima, ukoliko državna služba na određeno vrijeme po toj osnovi ističe, ali postoji potreba za obavljanjem poslova na projektu koji se financira iz fondova ili programa Europske unije, tada se služba na određeno vrijeme može produžiti do završetka projekta.
 
Također, državna služba na određeno vrijeme može se produžiti i radi obavljanja poslova koji se odnose na izvršavanje preuzetih međunarodnih obveza Republike Hrvatske, odnosno radi obavljanja poslova koji se odnose na izvršavanje obveza iz posebnih programa Vlade, do izvršenja tih obveza.
 
8. Na koji način državni službenik može ostvariti pravo na premještaj na radno mjesto u drugom državnom tijelu?
 
Uvjeti za premještaj državnih službenika propisani su člankom 76. Zakona o državnim službenicima, pri čemu napominjemo kako premještaj nije pravo državnog službenika, već se radi o mogućnosti koja se temelji na slobodnoj ocjeni čelnika tijela, kao i potrebama službe.
 
9. Može li državni službenik biti premješten na radno mjesto u tijelo lokalne ili područne (regionalne) samouprave?
 
Sukladno članku 76.a stavku 2. Zakona o državnim službenicima, državni službenik može biti premješten na radno mjesto u upravno tijelo jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave kada to zahtijevaju potrebe službe i pod uvjetima iz članka 76. istoga Zakona. Za premještaj je potreban prethodni pisani sporazum čelnika državnog tijela iz kojeg se državni službenik premješta te pročelnika upravnog tijela jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave u koje se državni službenik premješta.
 
Pritom se ukazuje kako je člankom 18. stavkom 3. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi propisano da je za takav premještaj potreban prethodni pristanak službenika.
 
10. Može li državni službenik koji je primljen u državnu službu na određeno vrijeme biti trajno premješten po potrebi službe?
 
Državnog službenika koji je primljen u državnu službu na određeno vrijeme može se po potrebi službe samo privremeno premjestiti, s obzirom da državna služba na određeno vrijeme ne može postati državna služba na neodređeno vrijeme.
 
11. Može li se državnog službenika koji obavlja poslove nižeg stupnja obrazovanja po potrebi službe premjestiti na drugo radno mjesto u istom ili drugom državnom tijelu, za koje je propisan viši stupanj obrazovanja?
 
Državnog službenika se ne može premjestiti po potrebi službe na drugo radno mjesto u istom ili drugom državnom tijelu, za koje je propisan viši stupanj obrazovanja. Sukladno članku 76. stavku 1. Zakona o državnim službenicima, državnog službenika može se po potrebi službe premjestiti na drugo radno mjesto u istom ili drugom državnom tijelu, u istom ili drugom mjestu rada, ali samo na radno mjesto za koje je propisan isti stupanj obrazovanja i potrebno radno iskustvo u jednakom ili dužem trajanju. Iznimno, državni službenik može uz njegovu suglasnost biti premješten na radno mjesto za koje je propisano radno iskustvo u kraćem trajanju.
 
Međutim, državnog službenika može se, u postupku napredovanja, rasporediti na radno mjesto za koje je propisan viši stupanj obrazovanja, ako ispunjava uvjete iz članka 90. Zakona o državnim službenicima.
 
12. Na koji način se ocjenjuju državni službenici koji su u prethodnoj kalendarskoj godini radili manje od šest mjeseci?
 
Sukladno članku 82. stavku 2. Zakona o državnim službenicima, ne ocjenjuju se službenici koji su u prethodnoj kalendarskoj godini, bez obzira na razloge, radili manje od šest mjeseci. Ocjenjuju se samo državni službenici koji su efektivno radili najmanje šest mjeseci u kalendarskoj godini koja prethodi godini u kojoj se vrši ocjenjivanje, odnosno službenici koji su u tom razdoblju stvarno obavljali poslove radnog mjesta u propisanom radnom vremenu.
 
13. Ulazi li vrijeme provedeno na probnom radu vježbenika u razdoblje od šest mjeseci za koje se državni službenik ocjenjuje?
 
Prema članku 82. stavku 2. Zakona o državnim službenicima, službenici koji su na probnom radu ne ocjenjuju se za prethodnu kalendarsku godinu. Državni službenici na probnom radu ocjenjuju se na kraju probnog rada po drugoj pravnoj osnovi, sukladno članku 55. Zakona o državnim službenicima. Stoga se ocjenjivačko razdoblje za prethodnu kalendarsku godinu računa tek nakon obavljenog probnog rada.
 
14. Pod kojim uvjetima državni službenik može izvanredno napredovati u državnoj službi, ako naknadno stekne viši stupanj obrazovanja?
 
Prema članku 8. Uredbe o načinima i uvjetima napredovanja državnih službenika, državni službenik koji tijekom službe stekne viši stupanj obrazovanja može napredovati na nerukovodeće radno mjesto za koje je kao uvjet propisan stupanj obrazovanja koji je naknadno stekao, ako na poslovima nižeg stupnja obrazovanja u državnim tijelima ima dvostruko više radnog iskustva od radnog iskustva propisanog kao uvjet za raspored na radno mjesto.
 
Sukladno članku 90. stavku 5. Zakona o državnim službenicima, a u vezi sa člancima 4. i 8. navedene Uredbe, državni službenik koji ne ispunjava uvjet radnog iskustva na odgovarajućim poslovima može u državnoj službi izvanredno napredovati isključivo na nerukovodeće radno mjesto za koje je kao uvjet propisan naknadno stečeni (viši) stupanj obrazovanja, i to ukoliko ispunjava uvjet ocjena (ako je jedanput ocijenjen ocjenom „izuzetan“ ili najmanje dva puta uzastopno ocjenom „primjeran“ ili najmanje tri puta uzastopce ocjenom „uspješan“), ukoliko postoji slobodno radno mjesto propisano pravilnikom o unutarnjem redu na koje se službenik u postupku napredovanja može rasporediti te ukoliko ispunjava uvjete za raspored na to radno mjesto, osim uvjeta radnog iskustva na odgovarajućim poslovima. U slučaju izvanrednog napredovanja, državni službenik trenutno mora biti raspoređen na radno mjesto niže stručne spreme a viši stupanj obrazovanja mora steći tijekom državne službe.
 
15. Može li državni službenik koji je viši stupanj obrazovanja stekao prije prijma u državnu službu izvanredno napredovati u državnoj službi?
 
Državni službenik može izvanredno napredovati u državnoj službi samo ukoliko je, uz ispunjenje ostalih propisanih uvjeta, viši stupanj obrazovanja stekao za vrijeme trajanja državne službe.
 
Slijedom navedenoga, državni službenik koji je viši stupanj obrazovanja stekao prije prijma u državnu službu, ne može izvanredno napredovati u državnoj službi.
 
16. Može li se kod izvanrednog napredovanja državnog službenika uzeti u obzir rad u državnom tijelu temeljem ugovora o djelu?
 
S obzirom na odredbu članka 8. Uredbe o načinima i uvjetima napredovanja državnih službenika, mišljenja smo da se u radno iskustvo na poslovima nižeg stupnja obrazovanja u državnim tijelima uračunava isključivo vrijeme provedeno na tim poslovima u državnoj službi (u svojstvu državnog službenika), odnosno da se u navedeno vrijeme ne može uračunati vrijeme provedeno u državnom tijelu radi obavljanja poslova temeljem ugovora o djelu.
 
Stoga, državni službenik može izvanredno napredovati sukladno članku 8. Uredbe o načinima i uvjetima napredovanja državnih službenika tek nakon što stekne dvostruko radno iskustvo ostvareno za vrijeme trajanja državne službe, dakle na radu u državnim tijelima, na poslovima nižeg stupnja obrazovanja.
 
17. Molimo vas mišljenje radi li se u konkretnom slučaju (naveden činjenični opis povrede) o teškoj povredi službene dužnosti, s obzirom da planiramo pokrenuti postupak zbog teške povrede službene dužnosti protiv državnog službenika.
 
Ministarstvo uprave nije ovlašteno davati ocjenu o tome predstavlja li određeno postupanje državnog službenika tešku povredu službene dužnosti, nego to utvrđuje nadležni službenički sud u upravnom postupku. Ukoliko smatrate da je državni službenik počinio laku, odnosno tešku povredu službene dužnosti, upućujemo na poduzimanje Zakonom o državnim službenicima propisanih radnji.
 
18. Ispunjava li kandidat u konkretnom slučaju formalni uvjet odgovarajućeg stručnog znanja iz javnog natječaja, s obzirom da je isti završio interdisciplinarni specijalistički stručni studij?
 
Ministarstvo uprave nije ovlašteno utvrđivati ispunjava li kandidat u konkretnom slučaju formalni uvjet odgovarajućeg stručnog znanja iz javnog natječaja s obzirom da Komisija za provedbu javnog natječaja, koju imenuje čelnik tijela, utvrđuje koje su prijave na natječaj pravodobne i potpune te utvrđuje listu kandidata prijavljenih na javni natječaj koji ispunjavaju formalne uvjete iz javnog natječaja.
 
19. Može li se osoba sa završenim fakultetom javiti na javni natječaj ako je isti raspisan za radno mjesto za koje je kao stručni uvjet propisana završena viša škola?
 
Sukladno stajalištu Odbora za državnu službu, osoba sa završenim stupnjem obrazovanja višim od onoga koji je utvrđen za radno mjesto, ispunjava propisani uvjet stupnja obrazovanja ukoliko je isti stečen u odgovarajućem području.
 
20. U javnim natječajima često se traži uvjet radnog iskustva na odgovarajućim poslovima. Što se pod tim podrazumijeva i kako se dokazuje? Koja je razlika između radnog staža i radnog iskustva?
 
Radno iskustvo na odgovarajućim poslovima, u kontekstu provedbe javnog natječaja za popunjavanje radnih mjesta u državnoj službi, jedan je od uvjeta za prijam u državnu službu i raspored na radno mjesto. Radno iskustvo na odgovarajućim poslovima definirano je člankom 48. stavkom 4. Zakona o državnim službenicima kao radno iskustvo ostvareno u državnoj službi ili u radnom odnosu izvan državne službe, u odgovarajućoj stručnoj spremi i struci. U radno iskustvo uračunava se i vrijeme obavljanja poslova povjerenih pružateljima stručnih usluga izvan državne službe na temelju ugovora o djelu te vrijeme stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa.
 
Radno iskustvo na odgovarajućim poslovima u postupku javnog natječaja utvrđuje se na temelju isprava i/ili drugih dokaza koji su navedeni u javnom natječaju, primjerice elektroničkog zapisa HZMO-a, potvrde poslodavca iz koje je vidljivo na kojim je poslovima osoba radila u određenom razdoblju i koja je stručna sprema i struka bila uvjet za obavljanje poslova, ugovora o radu, rješenja o rasporedu na radno mjesto i dr.
 
Pojam radnog staža koristi se kod definiranja plaće i predstavlja osnovu za uvećanje plaće za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. U Zakonu pojam radnog staža nije definiran, dok je prema tumačenju Zajedničke komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, radni staž vrijeme provedeno u državnoj službi, službi u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi  ili radnom odnosu te vrijeme samostalnog obavljanja profesionalne djelatnosti u skladu s posebnim propisima, koje se računa u mirovinski staž kao staž osiguranja. Kod utvrđivanja radnog staža nije odlučno na kojim je poslovima ostvaren tj. na poslovima koje stručne spreme i struke je ostvaren. Naglašavamo da radni staž nije uvjet za prijam u državnu službu i raspored na radno mjesto, nego je uvjet propisano radno iskustvo na odgovarajućim poslovima.
 
21. Ako je u javnom natječaju za prijam u državnu službu propisan stručni uvjet radnog iskustva na odgovarajućim poslovima od najmanje četiri godine, znači li to da osoba mora imati četiri godine radnog iskustva ostvarenog na poslovima iste stručne spreme?
 
Radno iskustvo na odgovarajućim poslovima predstavlja radno iskustvo ostvareno na poslovima stručne spreme i struke koja je istovjetna (odgovarajuća) onoj koja je propisana pravilnikom o unutarnjem redu za pojedino radno mjesto. Slijedom navedenog, stručni uvjet radnog iskustva na odgovarajućim poslovima od najmanje četiri godine znači da osoba mora imati najmanje četiri godine radnog iskustva ostvarenog na poslovima iste stručne spreme i struke (primjerice, osoba sa završenom visokom stručnom spremom u odgovarajućem području ispunjava uvjet za raspored na radno mjesto za koje je propisana visoka stručna sprema u istom području).
 
22. Uračunava li se radno iskustvo ostvareno u inozemstvu u radno iskustvo potrebno za obavljanje poslova u državnoj službi?
 
Sukladno članku 48. stavku 4. Zakona o državnim službenicima, radno iskustvo na odgovarajućim poslovima u smislu toga Zakona je radno iskustvo ostvareno u državnoj službi ili u radnom odnosu izvan državne službe, u odgovarajućoj stručnoj spremi i struci. Mišljenja smo kako uvjet radnog iskustva na odgovarajućim poslovima ispunjava ona osoba koja je na temelju odgovarajućeg pravnog akta poslodavca ostvarila potrebne godine radnog iskustva na poslovima stručne spreme i struke koja odgovara onoj koja je propisana pravilnikom o unutarnjem redu za pojedino radno mjesto, neovisno od toga u kojem je tijelu odnosno kod kojeg je poslodavca to iskustvo ostvareno te neovisno o tome je li to iskustvo stečeno u Republici Hrvatskoj ili u inozemstvu.
 
23. Uračunava li se u radno iskustvo na odgovarajućim poslovima i vrijeme provedeno u trgovačkom društvu u vlasništvu Republike Hrvatske radi obavljanja poslova temeljem ugovora o djelu?
 
Sukladno članku 48. Zakona o državnim službenicima, radno iskustvo na odgovarajućim poslovima je radno iskustvo ostvareno u državnoj službi ili u radnom odnosu izvan državne službe u odgovarajućoj stručnoj spremi i struci. U radno iskustvo na odgovarajućim poslovima uračunava se i vrijeme obavljanja poslova na temelju članka 62. stavka 1. istog Zakona (obavljanje povjerenih poslova za državno tijelo na temelju ugovora o djelu).
 
Slijedom navedenog, mišljenja smo da se u radno iskustvo na odgovarajućim poslovima ne može uračunavati i vrijeme provedeno u trgovačkom društvu u vlasništvu Republike Hrvatske radi obavljanja poslova temeljem ugovora o djelu.
 
24. Ukoliko je osoba s prethodnim radnim iskustvom u trajanju kraćem od 12 mjeseci  primljena u državnu službu redovitim postupkom u svojstvu vježbenika, traje li u tom slučaju probni rad odnosno vježbenički staž 12 mjeseci ili kraće, dok osoba ne navrši ukupno godinu dana radnog iskustva?
 
Vježbenik je osoba sa završenim obrazovanjem određene stručne spreme i struke, bez radnog iskustva ili s radnim iskustvom na odgovarajućim poslovima (u istoj stručnoj spremi i struci) u trajanju kraćem od vježbeničkog staža. Vježbenički staž pritom uvijek traje 12 mjeseci.
 
25. Koja su prava kandidata koji smatra da su u postupku javnog natječaja koji je obustavljen povrijeđena njegova prava?
 
Sukladno članku 21. Uredbe o raspisivanju i provedbi javnog natječaja i internog oglasa u državnoj službi, kandidat prijavljen na javni natječaj ima pravo uvida u dokumentaciju koja se odnosi na javni natječaj. Protiv odluke o obustavi postupka javnog natječaja ne mogu se ulagati pravni lijekovi. Međutim, osoba koja smatra da joj je postupanjem javnopravnog tijela iz područja upravnog prava o kojem se ne donosi rješenje povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes, može izjaviti prigovor čelniku tijela sukladno članku 156. Zakona o općem upravnom postupku.
 
26. Predstavlja li usmeni ili pisani nalog čelnika tijela valjan dokaz radnog iskustva prilikom zapošljavanja u tijelima državne uprave?
 
Sukladno članku 48. stavku 4. Zakona o državnim službenicima, radno iskustvo na odgovarajućim poslovima je radno iskustvo ostvareno u državnoj službi ili u radnom odnosu izvan državne službe u odgovarajućoj stručnoj spremi i struci. U radno iskustvo na odgovarajućim poslovima ne uračunava se faktični rad na poslovima odgovarajuće stručne spreme i struke, nego isključivo rad na tim poslovima na temelju odgovarajućeg akta poslodavca (rješenje o rasporedu na radno mjesto, odluka o rasporedu na poslove i radne zadatke, ugovor o radu, rješenje o imenovanju na položaj i sl.). Slijedom navedenoga, mišljenja smo kako se u radno iskustvo na odgovarajućim poslovima ne uračunava rad na poslovima više složenosti po usmenom ili pisanom nalogu čelnika tijela.
 
27. Mogu li na radna mjesta u kabinetu ministra temeljem sporazuma biti premješteni službenici iz javne službe?
 
Sukladno članku 74.b Zakona o državnim službenicima, državni službenici raspoređuju se na radna mjesta u kabinetu ministra na određeno vrijeme, do dana prestanka mandata ministra. Dakle, radna mjesta u kabinetu ministra mogu se popunjavati isključivo premještajem državnih službenika. Stoga na ta radna mjesta ne mogu, temeljem sporazuma, biti premješteni službenici iz javne službe.
 
28. Može li se državnom službeniku koji je navršio 65 godina života i 15 godina radnog staža produljiti državna služba?
 
Sukladno članku 137. stavku 1. točki 3. Zakona o državnim službenicima, državnom službeniku služba prestaje po sili zakona kad navrši 65 godina života i najmanje 15 godina mirovinskog staža, osim ako se čelnik tijela i državni službenik drukčije ne dogovore, vodeći računa o potrebama službe. U tom slučaju, državnom službeniku državna služba prestaje najkasnije posljednjeg dana godine u kojoj je navršio 65 godina života i najmanje 15 godina mirovinskog staža, sukladno članku 137. stavku 3. Zakona. Iz navedenog je razvidno da se državnom službeniku državna služba ne može produžiti nakon 31. prosinca godine u kojoj je ostvario navedene uvjete.
 
29. Može li se s državnim službenikom koji je navršio 65 godina života i 15 godina radnog staža, bez provedbe javnog natječaja sklopiti ugovor o radu radi zasnivanja radnog odnosa na određeno vrijeme s nepunim radnim vremenom?
 
Sukladno članku 4. Zakona o državnim službenicima, prava, obveze i odgovornosti državnih službenika uređuju se zakonom i na temelju zakona donesenim propisima, dok se na pitanja koja nisu uređena tim ili posebnim zakonom, Uredbama Vlade Republike Hrvatske ili drugim propisima donesenim na temelju Ustava i zakona ili kolektivnim ugovorom primjenjuju opći propisi o radu. S obzirom da je prijam u državnu službu reguliran Zakonom, mišljenja smo da je zapošljavanje moguće samo sukladno odredbama navedenog Zakona. Napominjemo da u državnu službu, temeljem provedenog javnog natječaja, ne može biti primljena osoba koja ima navršenih 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža, s obzirom da isto predstavlja razlog za prestanak službe po sili zakona, sukladno članku 137. stavku 1. točki 3. istog Zakona. Priom se ukazuje kako se u državnoj službi ne sklapa ugovor o radu, nego se o prijmu u državnu službu odlučuje rješenjem.
 
30. Može li se službeniku koji je navršio 65 godina života i 15 godina radnog staža povjeriti obavljanje poslova putem ugovora o djelu?
 
Sukladno članku 62. stavku 1. Zakona o državnim službenicima, pružateljima stručnih usluga izvan državne službe na temelju ugovora o djelu mogu se povjeriti pojedini poslovi koji se obavljaju u državnom tijelu, osim poslova iz djelokruga državnih tijela utvrđenih Ustavom, zakonom ili drugim propisima donesenim na temelju Ustava i zakona.
 
31. Može li se državnom službeniku koji je primljen u državnu službu na određeno vrijeme, zbog povećanog opsega posla produžiti državna služba ukoliko je opseg posla i dalje povećan?
 
Sukladno članku 61. Zakona o državnim službenicima, osobe se mogu primiti u državnu službu na određeno vrijeme, između ostalog, radi obavljanja poslova čiji se opseg privremeno povećao a koji nisu trajnijeg karaktera, dok ti poslovi traju. Državna služba na određeno vrijeme za obavljanje poslova čiji se opseg privremeno povećao može trajati najviše godinu dana. Slijedom navedenog, mišljenja smo da državna služba na određeno vrijeme može trajati najviše godinu dana te se nakon toga ne može produžiti.
 
32. Može li službenik dva puta napredovati temeljem stečenog višeg stupnja obrazovanja?
 
Sukladno odredbi članka 40. stavka 2. Zakona o državnim službenicima, pravilnikom o unutarnjem redu utvrđuju se radna mjesta u državnom tijelu, potreban broj državnih službenika na svakom radnom mjestu i uvjeti za raspored.
 
Radno iskustvo na odgovarajućim poslovima u smislu Zakona o državnim službenicima, prema članku 48. stavku 4. istoga Zakona, je radno iskustvo ostvareno u državnoj službi ili u radnom odnosu izvan državne službe, u odgovarajućoj stručnoj spremi i struci.
 
Državni službenik koji ne ispunjava uvjet radnog iskustva na odgovarajućim poslovima može izvanredno napredovati u državnoj službi ako ispunjava uvjete za izvanredno napredovanje propisane odredbama Uredbe o načinima i uvjetima napredovanja državnih službenika.
 
Odredbom članka 4. stavka 1. te Uredbe propisano je da državni službenik može izvanredno napredovati ako je ispunio uvjete iz članka 90. Zakona o državnim službenicima, uvjete stručnog znanja iz članaka 5., 6. i 8. te Uredbe i ostale uvjete propisane Uredbom o klasifikaciji radnih mjesta u državnoj službi i pravilnikom o unutarnjem redu (izvanredno napredovanje). Sukladno stavku 2. navedenog članka, ocjene iz članka 90. stavka 3. točke a) Zakona o državnim službenicima mogu biti temelj za samo jedno izvanredno napredovanje.
 
Prema odredbi članka 8. iste Uredbe, državni službenik koji tijekom državne službe stekne viši stupanj obrazovanja može napredovati na nerukovodeće radno mjesto za koje je kao uvjet propisan stupanj obrazovanja koji je naknadno stekao, ako na poslovima nižeg stupnja obrazovanja u državnim tijelima ima dvostruko više radnog iskustva od radnog iskustva propisanog kao uvjet za raspored na radno mjesto.
 
Mišljenja smo da se pod formulacijom: „stekne viši stupanj obrazovanja“ podrazumijeva stjecanje višeg stupnja obrazovanja od onoga koji je uvjet za raspored na radno mjesto na koje je službenik trenutno raspoređen. Citirana odredba je, dakle, primjenjiva ukoliko državni službenik tijekom službe naknadno stekne viši stupanj obrazovanja od onoga koji je uvjet za radno mjesto na koje je raspoređen. Iz Vašeg upita proizlazi kako je u Vašem slučaju mogućnost izvanrednog napredovanja iskorištena, budući da ste izvanredno napredovali na radno mjesto stručnog savjetnika. Pritom se napominje kako izvanrednim napredovanjem državni službenik ne stječe radno iskustvo na odgovarajućim poslovima.
 
Za raspored na drugo radno mjesto službenik mora ispunjavati sve uvjete propisane za raspored na to radno mjesto. Slijedom navedenoga, službenik koji je izvanredno napredovao na određeno radno mjesto može se rasporediti ili premjestiti na drugo radno mjesto unutar stupnja obrazovanja temeljem kojeg je izvanredno napredovao tek nakon što stekne potrebno radno iskustvo na odgovarajućim poslovima (na poslovima iste stručne spreme i struke).
 
Zaključno, ukazujemo kako napredovanje nije pravo službenika već mogućnost o kojoj odlučuje čelnik tijela, vodeći računa o potrebama službe.
 
33. Može li državni službenik, nakon što je izvanredno napredovao na radno mjesto za koje je propisana stručna sprema koju je stekao tijekom službe, ponovno napredovati na više radno mjesto?
 
Ukoliko je državni službenik temeljem višeg stupnja obrazovanja, stečenog  tijekom državne službe, izvanredno napredovao na više radno mjesto (primjerice s radnog mjesta više stručne spreme na radno mjesto za koje je kao uvjet propisana visoka stručna sprema), daljnje napredovanje tog službenika je moguće isključivo kao redovito, uz ispunjenje uvjeta iz članka 90. stavka 3. Zakona o državnim službenicima. Prema tome, za daljnje napredovanje službenik mora ispunjavati uvjete za raspored na više radno mjesto u okviru visoke stručne spreme, uključujući i uvjet radnog iskustva na odgovarajućim poslovima (u ovom slučaju na poslovima visoke stručne spreme).  
 
 
34. Može li se osoba koja je u državnu službu primljena redovitim postupkom, kao vježbenik, tijekom probnog rada odnosno vježbeničkog staža prijaviti na javni natječaj za vježbenika u drugom tijelu državne uprave?
 
Sukladno članku 53. Zakona o državnim službenicima, vježbenik je osoba sa određenim stupnjem obrazovanja, stručne spreme i struke, koja nema odgovarajuće radno iskustvo na poslovima radnog mjesta za koje je kao uvjet za raspored propisana ta struka i stručna sprema, a na koje se raspoređuje radi obavljanja probnog rada (vježbeničkog staža) u trajanju od 12 mjeseci ili  osoba koje prilikom prijma u službu ima odgovarajuće radno iskustvo (na poslovima odgovarajuće struke i stručne spreme), ali u trajanju kraćem od 12 mjeseci. Sukladno članku 48.  Zakona o državnim službenicima, u radno iskustvo na odgovarajućim poslovima uračunava se i vrijeme stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa. S obzirom na navedeno, mišljenja smo da se vježbenik može prijaviti na javni natječaj za vježbenika, uzimajući u obzir uvjete vježbeničkog staža. Pritom napominjemo kako se u slučaju prijma vježbenika, osoba prima na probni rad (vježbenički staž) u trajanju od 12 mjeseci, a ne samo za razliku neostvarenog radnog iskustva na odgovarajućim poslovima.
 
35. Može li se vježbeniku koji nije zadovoljio državna služba otkazati prije isteka probnoga rada?
 
Člankom 53. stavkom 2. Zakona o državnim službenicima propisano je da za osobe primljene u državnu službu redovitim postupkom (vježbenici) probni rad (vježbenički staž) traje 12 mjeseci. Prema članku 55. stavku 1. istog zakona, na kraju probnog rada državnog službenika se ocjenjuje ocjenom: »zadovoljava«, kada se na osnovi rada i pokazanog znanja i učinkovitosti službenika može očekivati da će službenik i dalje uspješno izvršavati poslove radnoga mjesta, ili »ne zadovoljava«, kada se na osnovi rada i pokazanog znanja i učinkovitosti službenika ne može očekivati da će službenik uspješno izvršavati poslove radnoga mjesta. Sukladno članku 55. stavku 2. navedenog zakona, službeniku koji na probnom radu nije zadovoljio otkazuje se državna služba, o čemu se donosi rješenje najkasnije u roku od osam dana od dana isteka probnog rada. Slijedom navedenog, vježbenika se prije isteka probnog rada (vježbeničkog staža) ne može ocijeniti ocjenom „ne zadovoljava“ niti mu se prije isteka probnoga rada može otkazati služba. 
 
36. Kako državni službenik može ostvariti svoje pravo napredovanja u državnoj službi?
 
Napredovanje nije pravo državnog službenika već mogućnost o kojoj odlučuje čelnik tijela, vodeći računa o potrebama službe. Napredovanje u državnoj službi ostvaruje se rasporedom državnog službenika na više radno mjesto unutar iste kategorije ili prelaskom u višu kategoriju radnog mjesta, pri čemu državni službenik može napredovati redovito ili izvanredno. Za napredovanje moraju biti ispunjeni uvjeti iz članka 90. Zakona o državnim službenicima.
 
37. Može li službenik iz javne službe biti premješten na radno mjesto u državnoj službi? Koje se ustanove smatraju javnim službama?
 
Sukladno članku 76.a stavku 1. Zakona o državnim službenicima, kada to zahtijevaju potrebe službe, službenik tijela lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno službenik iz javne službe iznimno može biti premješten na radno mjesto u državnu službu pod uvjetima iz članka 76. istoga Zakona. Prema članku 76.a stavku 3. istoga Zakona, za premještaj je potreban prethodni pisani sporazum čelnika tijela, odnosno javne službe. Slijedom navedenoga, mišljenja smo da službenik iz javne službe može po potrebi službe biti premješten u državnu službu, uz ispunjenje uvjeta iz članka 76. Zakona te prethodni pisani sporazum čelnika tijela, donosno javne službe.
 
U smislu Zakona o državnim službenicima, javnim službama se smatraju javne ustanove i druge pravne osobe kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu ili proračunu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Hrvatski zavod za zapošljavanje, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje i javne ustanove kojima se sredstva za plaće osiguravaju iz sredstava  Hrvatskoga zavoda za zdravstveno osiguranje.
Službenici u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi
1. Smatraju li se osobe koje obavljaju javne radove u jedinici lokalne samouprave službenicima i namještenicima upravnih tijela jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave?
 
S obzirom da je javni rad jedna od mjera aktivne politike zapošljavanja iz nadležnosti Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, čiji je program temeljen na društveno korisnom radu kojeg inicira lokalna zajednica a čiji je cilj općedruštvenim korisnim radom ublažiti posljedice nezaposlenosti, osobe koje obavljaju poslove u javnim radovima nisu službenici upravnih tijela jedinice lokalne samouprave, već se s istima sklapaju ugovori o radu te se na njih primjenjuju opći propisi o radu.
 
2. Može li se u službu u upravnom tijelu jedinice lokalne samouprave bez provedbe javnog natječaja primiti osoba koja je zaposlena u trgovačkom društvu?
 
Ukoliko je temeljem odluke predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave trgovačkom društvu povjereno obavljanje javnih ovlasti sukladno posebnim propisima (primjerice, rješavanje u pojedinačnim upravnim stvarima o pravima, obvezama i odgovornosti fizičkih i pravnih osoba, izdavanje uvjerenja i drugih potvrda na temelju službene evidencije, donošenje provedbenih propisa i slično), zaposlenik trgovačkog društva može biti primljen u službu u upravno tijelo jedinice lokalne samouprave, pod uvjetom da je prethodno postignut sporazum između pročelnika upravnog tijela jedinice lokalne samouprave i ovlaštenog predstavnika trgovačkog društva i da osoba koja se prima u službu na to pristane, sve sukladno članku 18. stavku 2. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi.
 
3. Može li služba na određeno vrijeme, za obavljanje privremenih poslova ili poslova čiji se opseg privremeno povećao, trajati duže od godine dana?
 
Ukoliko služba na određeno vrijeme po toj osnovi ističe, ali postoji potreba za obavljanjem poslova koji se odnose na aktivnosti vezane uz upravljanje projektom koji se financira iz fondova ili programa Europske unije, tada se služba na određeno vrijeme može produžiti do završetka projekta.
 
U ostalim slučajevima produženje službe na određeno vrijeme nije moguće.
 
4. Može li službenik jedinstvenog upravnog odjela općine po potrebi službe biti premješten u javnu ustanovu čiji je osnivač općina?
 
Zakon o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ne predviđa mogućnost premještaja službenika iz upravnih odjela i službi jedinica lokalne samouprave u javnu ustanovu čiji je osnivač ista jedinica.
 
Međutim, sukladno članku 108. istoga Zakona, službenika stavljenog na raspolaganje može se za vrijeme trajanja raspolaganja trajno premjestiti na radno mjesto (u okviru njegove stručne spreme) u ustanovi ili drugoj pravnoj osobi čiji je vlasnik ili osnivač lokalna jedinica, pod uvjetom da mjesto rada nije udaljeno više od 50 kilometara od mjesta stanovanja službenika (službenika se može trajno premjestiti u drugo mjesto rada neovisno o udaljenosti od mjesta stanovanja samo uz njegov pristanak).
 
5. Može li službenik jedinstvenog upravnog odjela općine biti premješten na radno mjesto u upravno tijelo druge jedinice lokalne samouprave?
 
Sukladno člancima 98. i 101. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, službenika se može, po potrebi službe (koja mora biti obrazložena) ili po njegovoj zamolbi, trajno premjestiti na drugo radno mjesto u istom ili drugom upravnom tijelu iste lokalne jedinice, i to na radno mjesto unutar iste stručne spreme te iste ili približne složenosti poslova. Službenika se može premjestiti na radno mjesto niže složenosti poslova samo uz njegov pristanak. Premještaj se temelji na pisanom sporazumu pročelnika upravnog tijela u kojem je službenik zaposlen i pročelnika upravnog tijela u koje se premješta.
 
Međutim, službenika se ne može premjestiti na radno mjesto u upravno tijelo druge jedinice lokalne samouprave, osim u slučaju premještaja službenika za vrijeme trajanja raspolaganja iz članka 108. istoga Zakona.
 
6. Može li službenik upravnog tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave biti privremeno premješten po potrebi službe na drugo radno mjesto unutar istog upravnog tijela?
 
Sukladno odredbama članka 98. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, službenika se može po potrebi službe premjestiti na drugo radno mjesto u istom ili drugom upravnom tijelu iste lokalne jedinice, u istom ili drugom mjestu rada, ali samo na radno mjesto unutar iste stručne spreme, iste ili približne složenosti poslova. Službenik se u drugo upravno tijelo premješta na temelju pisanog sporazuma pročelnika upravnog tijela u kojem je zaposlen i pročelnika upravnog tijela u koje se premješta, uz prethodni pristanak službenika. Potreba službe mora biti obrazložena.
 
Nadalje, prema članku 98.a istoga Zakona, službenika se po potrebi službe može privremeno premjestiti u drugo upravno tijelo iste jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave ali najduže na godinu dana, odnosno do povratka odsutnog službenika kojeg premješteni službenik zamjenjuje. U tom slučaju premješteni službenik ima pravo na plaću koja je za njega povoljnija.
 
7. Kada postaje izvršno rješenje o prijmu u službu u slučaju kada se na javni natječaj javio samo jedan kandidat? Ima li pravo na žalbu protiv rješenja o prijmu u službu kandidat koji se prima u službu?
 
Člankom 12. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da protiv prvostupanjske odluke, odnosno ako javnopravno tijelo nije o upravnoj stvari riješilo u propisanom roku stranka ima pravo žalbe, ako zakonom nije drukčije propisano. Protiv drugostupanjske odluke, odnosno protiv prvostupanjske odluke protiv koje nije dopuštena žalba, može se pokrenuti upravni spor.
 
Pravo stranke na pravni lijek utvrđeno je i člankom 18. Ustava Republike Hrvatske, koji propisuje da samo iznimno pravo na žalbu može biti isključeno, ako se kumulativno ostvare dva uvjeta: da je isključenje prava na žalbu određeno zakonom i da je osigurana druga pravna zaštita.
 
Nadalje, člankom 5. stavkom 1. Zakon o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi propisano je da se o prijmu u službu, rasporedu na radno mjesto te o drugim pravima i obvezama službenika kao i o prestanku službe odlučuje rješenjem, dok je člankom 6. istoga Zakona propisano da se protiv rješenja iz članka 5. stavka 1. može izjaviti žalba općinskom načelniku, gradonačelniku, odnosno županu u roku od 15 dana od dana dostave rješenja, ako tim Zakonom nije drukčije određeno.
 
Sukladno navedenom, mišljenja smo kako odredba članka 25. stavka 2. istoga Zakona, prema kojoj kandidat koji nije primljen u službu može podnijeti žalbu protiv rješenja iz stavka 1. istoga članka, ne isključuje pravo izabranog kandidata na žalbu, bez obzira što se radi o jedinom kandidatu prijavljenom na natječaj i bez obzira što je rješenje doneseno u korist stranke.  
 
Slijedom navedenog a primjenom članka 133. stavka 2. ZUP-a, u takvom slučaju rješenje postaje izvršno istekom roka za žalbu ako žalba nije izjavljena, ili danom odricanja stranke od prava na žalbu.    
 
8. U kojem trenutku rješenje o rasporedu službenika na odgovarajuće radno mjesto, doneseno nakon stupanja na snagu novog pravilnika o unutarnjem redu, proizvodi pravne učinke?
 
S obzirom da rješenje o rasporedu na radno mjesto, sukladno članku 5. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi predstavlja upravni akt, isto proizvodi pravne učinke kad postane izvršno sukladno članku 133. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku.
 
9. Može li se u službu na određeno vrijeme i na nepuno radno vrijeme primiti osoba koja je ostvarila pravo na starosnu mirovinu te joj je prestala služba u jedinici lokalne samouprave?
 
Člankom 115. stavkom 1., podstavkom c) Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi propisano je da službeniku služba prestaje po sili zakona kad navrši 65 godina života i najmanje 20 godina mirovinskog staža - posljednjeg dana godine u kojoj su ostvareni ti uvjeti.
 
Sukladno članku 99. stavku 3. točki 2. Zakona o mirovinskom osiguranju, mirovina se ne obustavlja korisniku starosne mirovine koji je ostvario starosnu mirovinu prema člancima 33. i 180. tog Zakona i korisniku starosne mirovine koji je tu mirovinu ostvario do stupanja na snagu istog Zakona, a koji se tijekom korištenja prava zaposli do polovice punog radnog vremena.
 
Slijedom navedenog, ukoliko je riječ o umirovljeniku mlađem od 65 godina života, takva osoba se može primiti u službu na određeno vrijeme, ali samo na temelju provedenog oglasa za prijam u službu.
 
Osoba se može primiti u službu s nepunim radnim vremenom samo ako je pravilnikom o unutarnjem redu predviđeno obavljanje poslova s nepunim radnim vremenom. U slučaju potrebe prijma u službu na određeno vrijeme radi obavljanja privremenih poslova ili poslova čiji se opseg privremeno povećao, može se donijeti odluka o popunjavanju radnog mjesta u nepunom radnom vremenu, uz navođenje sati rada na dnevnoj i tjednoj bazi.
 
Ukoliko je riječ o umirovljeniku koji ima više od 65 godina života, mišljenja smo da se takav službenik ne može primiti u službu jer je to, sukladno članku 115. stavku 1. podstavku c) Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, razlog za prestanak službe po sili zakona.
 
10. Može li se zadržati na radu službenik kojemu služba prestaje po sili zakona, budući da isti ispunjava uvjete za ostvarenje prava na starosnu mirovinu?
 
Sukladno članku 115. stavku 1. točki c) Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, službeniku služba prestaje po sili zakona kad navrši 65 godina života i najmanje 20 godina mirovinskog staža, i to posljednjeg dana godine u kojoj su ostvareni ti uvjeti. Međutim, iznimno se može donijeti rješenje o zadržavanju na radu tog službenika, radi dovršenja poslova ili iz drugih opravdanih razloga, ali ne duže od dvije godine. Rješenje o zadržavanju na radu može se donijeti samo uz suglasnost službenika.
 
11. Moraju li u sistematizaciji radnih mjesta biti navedeni nazivi radnih mjesta administratora projekta i voditelja projekta, koji bi obavljali poslove vezane uz upravljanje projektom koji se financira iz fondova ili programa Europske Unije?
 
Naziv radnog mjesta u pravilniku o unutarnjem redu mora sadržavati naziv radnog mjesta s Popisa radnih mjesta koji je sastavni dio Uredbe o klasifikaciji radnih mjesta u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, pri čemu može, ali ne mora, sadržavati naznaku da se radi o poslovima upravljanja projektom koji se financira iz fondova ili programa Europske Unije (primjerice viši savjetnik – voditelj projekta).
 
12. Može li se u jedinici lokalne samouprave imenovati vršitelj dužnosti pročelnika upravnog tijela, na koji način i pod kojim uvjetima?  
 
Prema odredbi članka 53.a stavka 1. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, upravnim tijelima upravljaju pročelnici koje na temelju javnog natječaja imenuje općinski načelnik, gradonačelnik odnosno župan. 
 
Budući da se bez pročelnika upravnog tijela poslovi iz samoupravnog djelokruga jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ne mogu učinkovito obavljati, mišljenja smo da je općinski načelnik, gradonačelnik odnosno župan, u slučaju da je radno mjesto pročelnika slobodno odnosno ostane upražnjeno, dužan odmah po saznanju za tu činjenicu raspisati javni natječaj za imenovanje pročelnika sukladno članku 19. stavku 2. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi. 
 
Međutim, s obzirom na ukazanu važnost neometanog i kontinuiranog funkcioniranja upravnih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, mišljenja smo da do imenovanja pročelnika upravnog tijela na temelju javnog natječaja, općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno župan, sukladno članku 5. stavku 3. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, može rješenjem ovlastiti službenika upravnog tijela koji ispunjava sve stručne uvjete za raspored na radno mjesto pročelnika propisane pravilnikom o unutarnjem redu, da obavlja poslove pročelnika istog upravnog tijela.
 
13. Može li službenik voditi upravni postupak odnosno donositi rješenja u upravnim stvarima po nalogu pročelnika upravnog tijela ili nadređenog službenika, iako vođenje tog postupka nije u opisu poslova radnog mjesta na koje je raspoređen?
 
Unatoč odredbi članka 35. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (prema kojoj je službenik dužan izvršavati naloge pročelnika upravnog tijela i nadređenog službenika koji se odnose na službu), službenik ne može voditi upravni postupak odnosno donositi rješenja u upravnim stvarima po nalogu pročelnika upravnog tijela ili nadređenog službenika, ako vođenje tog postupka ili rješavanje o upravnoj stvari nije u opisu poslova radnog mjesta na koje je raspoređen. Isto proizlazi iz članka 23. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku, kojim je propisano da u upravnom postupku postupa službena osoba u opisu poslova koje je vođenje tog postupka ili rješavanje o upravnim stvarima, sukladno propisima o ustrojstvu javnopravnih tijela. Prema stavku 3. istoga članka, ako u javnopravnom tijelu nema osobe ovlaštene za rješavanje o upravnoj stvari, rješenje donosi čelnik tijela. Slijedom navedenoga, ukoliko u ustrojstvenoj jedinici nema službenika u čijem opisu poslova je postupanje u određenim upravnim stvarima, rješenja u istima može donositi samo pročelnik upravnog tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.
 
14. Može li zaposlenik javne ustanove čiji je osnivač jedinica lokalne samouprave bez provođenja javnog natječaja biti premješten na radno mjesto u upravnom tijelu jedinice lokalne samouprave, ukoliko ispunjava sve uvjete za raspored na to radno mjesto?
 
Sukladno članku 18. stavku 2. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, natječaj se ne provodi u slučaju prijma u službu osobe koja je zaposlena u državnom tijelu, pravnoj osobi s javnim ovlastima ili upravnom tijelu iste ili druge lokalne jedinice. Prema članku 10. stavku 1. Zakona o ustanovama, zakonom i na temelju zakona donesenom odlukom predstavničkoga tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, javnoj ustanovi se može povjeriti da u sklopu djelatnosti radi koje je osnovana općim aktima uređuje određene odnose, da rješava u pojedinačnim upravnim stvarima o pravima, obvezama i odgovornosti fizičkih i pravnih osoba, te da obavlja druge javne ovlasti. Slijedom navedenoga, mišljenja smo da se ustanova čiji je osnivač jedinica lokalne samouprave može smatrati pravnom osobom s javnim ovlastima u smislu odredbe članka 18. stavka 2. istoga Zakona ukoliko joj je zakonom ili odlukom predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave povjereno da u sklopu djelatnosti radi koje je osnovana općim aktima uređuje određene odnose, da rješava u pojedinačnim upravnim stvarima o pravima, obvezama i odgovornosti fizičkih i pravnih osoba te da obavlja druge javne ovlasti (npr. vodi službenu evidenciju, izdaje uvjerenja, izvatke i druge javne isprave o činjenicama o kojima javnopravna tijela vode službenu evidenciju i slično).
 
15. Može li vježbeniku za vrijeme vježbeničkog staža mentor biti pročelnik upravnog tijela?
 
Sukladno odredbi članka 87. stavka 3. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, mentora imenuje pročelnik upravnog tijela iz reda službenika istoga upravnog odjela, pri čemu mentor mora imati najmanje istu stručnu spremu kao vježbenik. Mišljenja smo da pročelnik može biti mentor. Međutim, naša je preporuka da pročelnik bude mentor samo ukoliko nema druge odgovarajuće osobe koja se može imenovati mentorom. U tom slučaju, pročelnik kao mentor mora imati najmanje isti stupanj obrazovanja kao vježbenik, neovisno o struci, pri čemu mora imati znanja potrebna za obavljanje poslova za koja se vježbenik osposobljava.
 
16. Može li vježbenik primljen u službu jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave biti premješten u tijelo državne uprave?
 
Sukladno odredbama članka 85. i 86. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, vježbenici su osobe sa završenim obrazovanjem određene stručne spreme i struke, bez radnog iskustva na odgovarajućim poslovima ili s radnim iskustvom kraćim od vremena propisanog za vježbenički staž, koji se putem javnog natječaja primaju u službu na određeno vrijeme u trajanju vježbeničkog staža. Sukladno članku 45. Zakona o državnim službenicima, popunjavanje radnih mjesta je kod prijma vježbenika obvezno putem javnog natječaja. Imajući u vidu navedeno, mišljenja smo da se vježbenika u službi u jedinici lokalne ili područne (regionalne) samouprave ne može premjestiti u državnu službu.
 
17. Može li službenik koji nema radnog iskustva na odgovarajućim poslovima biti raspoređen na radno mjesto višeg stručnog suradnika bez obveze obavljanja vježbeničke prakse?
 
Sukladno članku 18. stavku 2. Uredbe o klasifikaciji radnih mjesta u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, službenik koji nema radnog iskustva na poslovima visoke stručne spreme iznimno može napredovati na radno mjesto višeg stručnog suradnika, ukoliko tijekom službe stekne akademski naziv magistar struke ili stručni specijalist te ako ima najmanje pet godina radnog iskustva u upravnim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave na poslovima radnih mjesta za koja kao uvjet propisan jedan stupanj više obrazovanje (viša stručna sprema), odnosno deset godina radnog iskustva na poslovima za koje je kao uvjet propisano dva stupnja niže obrazovanje (srednja stručna sprema).