Službenički odnosi

SADRŽAJ PREDMETA  
  1. Predmet i primjena Zakona o državnim službenicima
  2. Državni službenici i namještenici
  3. Načela
  4. Prava i dužnosti državnih službenika
  5. Temeljna prava
  6. Načela ponašanja državnih službenika
  7. Nalozi
  8. Sukob interesa
  9. Pretpostavke za prijam u državnu službu
  10. Plan prijama u državnu službu
  11. Načini popunjavanja radnih mjesta
  12. Postupak prijma u državnu službu
  13. Probni rad
  14. Državni ispit
  15. Državna služba na određeno vrijeme
  16. Stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa
  17. Odlučivanje o pravima, obvezama i odgovornosti državnih službenika
  18. Odlučivanje o žalbama
  19. Klasifikacija radnih mjesta u državnoj službi
  20. Premještaj
  21. Ocjenjivanje
  22. Napredovanje
  23. Izobrazba
  24. Odgovornost za povrede službene dužnosti
  25. Odgovornost za štetu
  26. Raspolaganje
  27. Prestanak državne službe
  28. Etički kodeks državnih službenika
  29. Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike
  30. Zakon o radu
                            - Zaštita života, zdravlja i privatnosti
                            - Zaštita trudnica, roditelja i posvojitelja
                            - Radno vrijeme
                            - Odmori i dopusti
                            - Kolektivni radni odnosi


PITANJA I ODGOVORI
1. Što se uređuje Zakonom o državnim službenicima?
Zakonom o državnim službenicima se uređuje odnos između državnih službenika i države kao poslodavca, jedinstvena pravila koja reguliraju prijam u državnu službu, , stručno osposobljavanje i usavršavanje državnih službenika, napredovanje u službi kao i druga pitanja od značaja za ostvarivanje prava i obveza državnih službenika te pitanja od značaja za uređivanje i ostvarivanje prava, obveza i odgovornosti namještenika.
 
2. Na koga se primjenjuju odredbe Zakona o državnim službenicima?
Odredbe Zakona primjenjuju se na državne službenike u tijelima državne uprave, pravosudnim tijelima, kaznenim tijelima, stručnoj službi Hrvatskoga sabora, Ureda predsjednika Republike Hrvatske, stručnoj službi i uredima Vlade Republike Hrvatske, stručnoj službi Ustavnog suda Republike Hrvatske, stručnoj službi pučkog pravobranitelja, stručnoj službi pravobranitelja za djecu, stručnoj službi pravobranitelja za ravnopravnost spolova, Državnom uredu za reviziju i u drugim tijelima koja se osnivaju za obavljanje državne službe.
3. Tko obavlja poslove u državnim tijelima?

Poslove u državnim tijelima obavljaju državni službenici i namještenici.

Državni službenici su osobe koje u državnim tijelima kao redovito zanimanje obavljaju poslove iz djelokruga tih tijela utvrđene Ustavom, zakonom ili drugim propisima donesenim na temelju Ustava i zakona.

Državni službenici su i osobe koje u državnim tijelima obavljaju informatičke poslove, opće i administrativne poslove, planske, materijalno-financijske i računovodstvene poslove i slične poslove.

Namještenici su osobe koje u državnim tijelima rade na pomoćno-tehničkim poslovima i ostalim poslovima čije je obavljanje potrebno radi pravodobnog i kvalitetnog obavljanja poslova iz djelokruga državnih tijela.

4. Koja su načela postupanja državnih službenika?
  • Načelo zakonitosti i pravne sigurnosti - državni službenici u obavljanju državne službe postupaju na temelju zakona i drugih propisa donesenih na temelju zakona.
  • Načelo zabrane diskriminacije i povlašćivanja - državni službenici u svojem postupanju ne smiju diskriminirati ili povlašćivati građane po osnovi dobi, nacionalnosti, etničke i teritorijalne pripadnosti, jezičnog i rasnog podrijetla, političkih ili vjerskih uvjerenja ili sklonosti, invalidnosti, obrazovanja, socijalnog položaja, spola, bračnog ili obiteljskog statusa, spolne orijentacije ili nekih drugih razloga suprotnih Ustavom i zakonima utvrđenim pravima i slobodama.
  • Načelo hijerarhijske podređenosti - državni službenici dužni su izvršavati naloge čelnika tijela i nadređenih državnih službenika, osim ako zakonom nije drukčije propisano.
  • Ovlasti i odgovornosti u državnoj službi odgovaraju propisanom hijerarhijskom redu, prema kojem svakoj hijerarhijskoj razini pripada određeni stupanj ovlasti i odgovornosti.
  • Načelo odgovornosti za rezultate - državni službenici dužni su ostvariti postavljene ciljeve i odgovaraju za svoje postupke i rezultate rada.
5. Koja su temeljna prava državnih službenika?
Temeljna prava državnih službenika su: 
  • pravo na rad u prikladnim uvjetima
  • pravo na plaću i druga materijalna prava
  • pravo na jednako postupanje i jednake mogućnosti napredovanja
  • pravo na zaštitu od neopravdanog premještaja ili udaljenja s
    radnog mjesta
  • pravo na kandidiranje na izborima
  • pravo na predstavku
  • pravo na zaštitu službenika koji prijavi sumnju na korupciju.
6. Što je dužnost čuvanja službene tajne i poštivanja privatnosti?

Državni službenik je dužan čuvati kao tajnu sve podatke koje je doznao u tijeku postupka o strankama i njihovim pravima, obvezama i pravnim interesima, sukladno zakonu.

Državni službenik je dužan čuvati službenu ili drugu tajnu utvrđenu zakonom ili drugim propisom.

Obveza čuvanja službene ili druge tajne traje i po prestanku službe, a najduže pet godina od prestanka službe, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

Čelnik državnog tijela može službenika osloboditi obveze čuvanja službene ili druge tajne u sudskom ili upravnom postupku, ako se radi o podacima bez kojih u tom postupku nije moguće utvrditi činjenično stanje i donijeti zakonitu odluku.

7. Što je dužnost prisutnosti na radnom mjestu?
Državni službenik dužan je poštivati propisano radno vrijeme tijela u kojem je zaposlen i koristiti ga za obavljanje dodijeljenih dužnosti, te mora biti prisutan na radnom mjestu u skladu s uvjetima službe.

Državni službenik se za vrijeme radnog vremena ne smije bez odobrenja nadređenog državnog službenika udaljavati iz radnih prostorija, osim radi korištenja dnevnog odmora, a u slučaju hitnog razloga svoje udaljavanje mora opravdati odmah po povratku.

U slučaju spriječenosti dolaska na rad državni službenik je dužan obavijestiti nadređenog o razlozima spriječenosti najkasnije u roku od 24 sata od njihova nastanka, osim ako to nije moguće učiniti iz objektivnih razloga ili više sile, u kom je slučaju dužan obavijestiti nadređenog službenika odmah po prestanku razloga koji su onemogućili ranije obavješćivanje.

Državni službenik nema pravo na plaću za vrijeme neopravdane odsutnosti s rada.
8. Kako se izvršavaju nalozi čelnika tijela i nadređenog službenika?

Državni službenik dužan je povjerene poslove obavljati u skladu sa zakonom, drugim propisima i pravilima struke te izvršavati naloge čelnika tijela i nadređenoga državnog službenika koji se odnose na državnu službu, te bez posebnog naloga obavljati zadatke radnog mjesta na koje je raspoređen.

Izvršavanje poslova koji nisu u opisu radnog mjesta državnog službenika - Od državnog se službenika može zatražiti da u iznimnim ili hitnim slučajevima, a najduže 30 dana neprekidno, sukladno svojim stručnim sposobnostima i vještinama, obavlja poslove koji nisu u opisu poslova radnog mjesta na koje je raspoređen.

Dužnost zamjene odsutnog državnog službenika - Državni je službenik dužan po nalogu nadređenog, sukladno svojim sposobnostima, u interesu službe, zamijeniti privremeno odsutnog državnog službenika.

9. Kada je državni službenik dužan odbiti izvršenje naloga?
Državni službenik je dužan odbiti izvršenje naloga koji je nezakonit ili čije bi izvršenje bilo protivno pravilima struke i etičkom kodeksu, odnosno čije bi izvršenje moglo izazvati veću štetu ili naloga čije bi izvršenje predstavljalo kazneno djelo, te o tome obavijestiti nadređenog službenika ili čelnika tijela.
10. Što treba poduzeti državni službenik koji odbije izvršiti nalog nadređenog službenika?
Državni službenik koji je dobio takav nalog mora postupiti na sljedeći način:
  • upozoriti davatelja naloga o kavom se nalogu radi;
  • u slučaju ponovljenog naloga, zahtijevati od davatelja naloga pisanu potvrdu o ponavljanju naloga s preciznim sadržajem naloga i s njegovim potpisom,
  • ako nalog bude potvrđen, državni službenik će o tome obavijestiti osobu neposredno nadređenu davatelju naloga i, ako nalog ne zahtijeva počinjenje kaznenog djela, izvršiti nalog. Ako je nalog potpisao ministar ili drugi čelnik središnjeg tijela državne uprave, službenik će o nalogu pisano obavijestiti Vladu.
 
Državni službenik ne odgovara za štetu koja nastane izvršenjem naloga, ako je postupio na opisani način.
Državni službenik ne smije biti pozvan na odgovornost zbog primjedbe stavljene na opisani način.
 
11. Kada državni službenik ne smije izvršiti nalog?
Državni službenik ne smije izvršiti nalog čije bi izvršenje predstavljalo kazneno djelo, iako je nalog ponovljen i potvrđen, jer u protivnom odgovara zajedno s nadređenim službenikom ili čelnikom tijela koji je nalog izdao.
12. Kada državni službenik može odbiti izvršenje naloga?
Državni službenik može odbiti izvršenje naloga ili provođenje odluka koje bi:
  • uključivale nanošenje štete njegovim legitimnim pravima i interesima,
  • predstavljale opasnost za njegovo zdravlje (osim u poslovima koji podrazumijevaju izlaganje opasnosti za zdravlje i za koje su zakonom utvrđeni posebni uvjeti rada),
  • tražile viši stupanj stručnog znanja od onog kojeg državni službenik ima.
13. Može li državni službenik obavljati dodatan posao, ako da pod kojim uvjetima?

Državni službenik može izvan redovitoga radnog vremena, po prethodno pribavljenom odobrenju čelnika tijela, obavljati poslove ili pružati usluge pravnoj ili fizičkoj osobi, samo ako nad tim djelatnostima, odnosno nad radom te fizičke ili pravne osobe, državno tijelo u kojemu je u službi ne obavlja nadzor ili ako takav rad nije zabranjen posebnim zakonom, te ne predstavlja sukob interesa ili prepreku za uredno obavljanje redovitih zadataka niti šteti ugledu državne službe.

O zahtjevu državnog službenika za davanje tog odobrenja čelnik tijela odlučuje rješenjem.

Odobrenje čelnika tijela za obavljanje dodatnog posla nije potrebno za objavljivanje stručnih članaka i drugih autorskih publikacija, odnosno obavljanje poslova povremenog predavača na stručnim seminarima i savjetovanjima.

14. Mora li državni službenik prijaviti mogući sukob interesa, ako da u kojim slučajevima?
Državni službenik dužan je pisanim putem obavijestiti nadređenog državnog službenika o:
  • financijskom ili drugom interesu koji on, njegov bračni ili izvanbračni drug, dijete ili roditelj može imati u odlukama tijela u kojem radi,
  • fizičkim i pravnim osobama s kojima je bio u poslovnom odnosu u razdoblju od dvije godine prije prijma u državnu službu, a prema kojima tijelo u kojem radi obavlja upravne poslove,
  • vlasništvu dionica i obveznica ili financijskim i drugim interesima u trgovačkim društvima prema kojima tijelo u kojem radi obavlja upravne poslove, a što bi moglo predstavljati uzrok sukobu interesa.
15. Kako će postupiti državno tijelo po zaprimljenoj obavijesti državnog službenika o mogućem sukobu interesa?

Nadređeni službenik ispitat će okolnosti navedene u pisanoj obavijesti o mogućem sukobu interesa državnog službenika i o tome obavijestiti čelnika državnog tijela. Ako te okolnosti dovode ili mogu dovesti do sukoba interesa, čelnik tijela donijet će odluku o izuzimanju državnog službenika od rada na određenim poslovima.

Podaci o mogućem sukobu interesa te odluka čelnika državnog tijela o izuzimanju državnog službenika od rada na određenim poslovima zbog mogućeg sukoba interesa unose se u osobni očevidnik državnog službenika.

16. Može li državni službenik sudjelovati u radu trgovačkog društva ili drugih pravnih osoba?

Državni službenik ne smije biti član upravnog ili nadzornog tijela trgovačkog društva, ako nad njim tijelo u kojem je zaposlen obavlja nadzor.

U okviru obavljanja službenih dužnosti, državni službenik ne smije provoditi nadzor nad trgovačkim društvom u čijem radu na bilo koji način sudjeluje.

17. Koje su pretpostavke za prijam u državnu službu?

Radna mjesta mogu se popunjavati samo u skladu s pravilnikom o unutarnjem redu i prema usvojenom planu prijma u službu.

Prijam u državnu službu moguć je samo ako su osigurana sredstva u državnom proračunu.

18. Što se uređuje Pravilnikom o unutarnjem redu?

Pravilnikom o unutarnjem redu utvrđuju se radna mjesta u državnom tijelu, potreban broj izvršitelja na svakom radnom mjestu i uvjeti za raspored te druga pitanja od značaja za organizaciju i način rada u državnom tijelu sukladno zakonu. 

Pravilnik o unutarnjem redu donosi čelnik tijela. 

Tijela državne uprave te stručna služba i uredi Vlade obvezno dostavljaju prijedlog pravilnika o unutarnjem redu na prethodnu suglasnost središnjem tijelu državne uprave nadležnom za službeničke odnose, a pravosudna tijela središnjem tijelu državne uprave nadležnom za poslove pravosuđa.

Ostala državna tijela imaju obvezu dostaviti samo pravilnik o unutarnjem redu središnjem tijelu državne uprave nadležnom za službeničke odnose.

19. Što se uređuje planom prijma u državnu službu te za koje razdoblje se donose planovi prijma u državnu službu?

Planom prijma u državnu službu utvrđuje se stvarno stanje popunjenosti radnih mjesta u državnom tijelu, potreban broj državnih službenika na neodređeno vrijeme za razdoblje za koje se donosi plan, planira se broj vježbenika i prijam u državnu službu na određeno vrijeme zbog povećanog opsega posla.

Planom prijma u državnu službu utvrđuje se i popunjenost radnih mjesta u državnom tijelu pripadnicima nacionalnih manjina i planira zapošljavanje potrebnog broja državnih službenika pripadnika nacionalnih manjina radi ostvarivanja zastupljenosti sukladno Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina i zakonu kojim se uređuje sustav državne uprave.

Plan prijma u službu može biti: kratkoročni plan (za kalendarsku godinu), srednjoročni plan (za razdoblje od dvije godine) i dugoročni plan (za razdoblje od četiri godine).

20. Koji su načini popunjavanja radnih mjesta u državnim tijelima?
Slobodna radna mjesta u državnim tijelima popunjavaju se putem:
  • javnog natječaja,
  • internog oglasa,
  • napredovanja,
  • premještaja ili
  • rasporeda državnog službenika u skladu sa Zakonom o državnim službenicima. 
Putem javnog natječaja obvezno je popunjavanje radnih mjesta za koja je to zakonom izrijekom propisano i kod prijma vježbenika.
 
Slobodno radno mjesto u državnom tijelu može se popuniti prijmom u državnu službu osobe koja je na temelju ugovora o stipendiranju ili školovanju u obvezi raditi određeno vrijeme u državnoj službi, bez obveze provođenja javnog natječaja.
 
21. Koji je postupak objave javnog natječaja i internog oglasa?

Javni natječaj se obvezno objavljuje u Narodnim novinama, na web-stranici državnog tijela koje raspisuje natječaj i web-stranici središnjeg tijela državne uprave nadležnog za službeničke odnose, a može se objaviti i u dnevnom listu.  

Obavijest o raspisivanju javnog natječaja obvezno se dostavlja nadležnoj službi za zapošljavanje.

Postupak i način raspisivanja i provedbe javnog natječaja i internog oglasa uređuje uredbom Vlada.

22. Što prethodi raspisivanju javnog natječaja i internog oglasa?
Prije raspisivanja javnog natječaja odnosno internog oglasa, sva državna tijela dužna su u web-aplikaciji CIRCA provjeriti ima li na raspolaganju Vladi službenika koji ispunjavaju uvjete za raspored na radno mjesto koje treba popuniti.

Ako na raspolaganju Vladi ima državnih službenika koji ispunjavaju uvjete za raspored na radno mjesto koje treba popuniti, državno tijelo dužno ih je pozvati na testiranje i razgovor (intervju), radi provjere njihovih kompetencija (znanja, vještina i sposobnosti), ako mjesto stanovanja službenika nije udaljeno više od 50 kilometara od državnog tijela, odnosno neovisno o udaljenosti ako je u web-aplikaciji CIRCA naznačeno da službenik pristaje na raspored i kad je udaljenost veća od 50 kilometara.

Na postupak provjere kompetencija (znanja, vještina i sposobnosti) za izbor službenika kojim će se popuniti radno mjesto odgovarajuće se primjenjuju propisi kojima je uređen postupak javnog natječaja u državnoj službi.

Ako nijedan službenik s raspolaganja Vladi nije postigao zadovoljavajuće rezultate na provedenom testiranju i intervjuu, državno tijelo može pokrenuti postupak popunjavanja radnog mjesta na drugi način utvrđen Zakonom o državnim službenicima.
Navedeni postupak ne provodi se kod prijma službenika na poslove upravljanja i kontrole korištenja ESI fondova.
23. U kojim će se slučajevima poništiti javni natječaj i interni oglas?

Središnje tijelo državne uprave nadležno za službeničke odnose poništit će odlukom javni natječaj odnosno interni oglas koji je raspisan protivno odredbama Zakona o državnim službenicima i propisa donesenih na temelju tog Zakona.

Odluka o poništenju može se donijeti najkasnije u roku od 30 dana od dana objave javnog natječaja u Narodnim novinama.  

Odluka o poništenju objavljuje se na web-stranici središnjeg tijela državne uprave nadležnog za službeničke odnose.
24. Objasnite rješenje o prijmu u državnu službu (način izbora kandidata, tko donosi rješenje o prijmu u državnu službu, kome se i na koji način rješenje dostavlja, pravo žalbe protiv rješenja o prijmu u državnu službu).
Izbor kandidata u postupku javnog natječaja obavlja se na temelju rezultata provjere znanja, sposobnosti i vještina , koji se utvrđuju putem testiranja i razgovora (intervjua) s Komisijom za provedbu javnog natječaja.

Za izabranog kandidata putem javnog natječaja koji se prima u državnu službu čelnik tijela ili službena osoba u opisu poslova koje je rješavanje o tome, sukladno propisima o ustrojstvu državnih tijela donosi rješenje o prijmu u državnu službu.

Rješenje se dostavlja javnom objavom na web-stranici državnog tijela koje je raspisalo javni natječaj i web-stranici središnjeg tijela državne uprave nadležnog za službeničke odnose. Dostava svim kandidatima smatra se obavljenom istekom osmoga dana od dana javne objave na web-stranici središnjeg tijela državne uprave nadležnog za službeničke odnose.
 
Protiv rješenja o prijmu u državnu službu izabranog kandidata žalbu može izjaviti kandidat koji je pristupio testiranju. Žalba se izjavljuje Odboru za državnu službu u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.
25. Kako se provodi postupak prijama kandidata izabranog putem javnog natječaja ili internog oglasa koji je državni službenik?

Ako je putem javnog natječaja ili internog oglasa izabran kandidat koji radi u drugom državnom tijelu, o tome će se obavijestiti čelnik tijela u kojem taj kandidat radi i zatražiti pisana suglasnost za premještaj službenika.

Ako čelnik tijela u kojem službenik radi ne odgovori u roku od osam dana, smatra se da je suglasan s premještajem službenika u drugo državno tijelo.

Za izabranog kandidata, koji je državni službenik, umjesto rješenja o prijmu u državnu službu, donosi se rješenje o izboru kandidata, koje se dostavlja svim kandidatima prijavljenim na javni natječaj, odnosno interni oglas kako bi protiv rješenja nezadovoljni kandidat mogao izjaviti žalbu Odboru za državnu službu i to u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.

Po izvršnosti toga rješenja donosi se rješenje o rasporedu na radno mjesto.

26. Koja je razlika u postupku prijma u državnu službu, između redovitog i izvanrednog postupka?

Postupak prijma u državnu službu može biti redovit ili izvanredan.

Redoviti postupak provodi se za prijam vježbenika u državnu službu (osobe sa završenim obrazovanjem određene stručne spreme i struke, bez radnog iskustva).

Izvanredni postupak prijama provodi se za prijam stručnih osoba s odgovarajućim radnim iskustvom.

27. Koji su uvjeti za prijam u državnu službu?
Opći uvjeti za prijam u državnu službu su:
  • odgovarajući stupanj obrazovanja,
  • odgovarajuće stručno znanje i radno iskustvo, osim u slučaju prijama vježbenika,
  • zdravstvena sposobnost za obavljanje poslova radnog mjesta na koje se prima,
  • hrvatsko državljanstvo.
 
Pored općih uvjeta za prijam u državnu službu posebnim zakonom, uredbom ili pravilnikom o unutarnjem redu državnog tijela mogu se propisati i drugi uvjeti za prijam u službu i raspored na radno mjesto (posebni uvjeti), kao npr. znanje rada na računalu, znanje stranog jezika, posebne psihofizičke sposobnosti, vozačka dozvola, komunikacijske vještine, certifikati i dr.
 
28. Koje su zapreke za prijam u državnu službu?
U državnu službu ne mogu biti primljene osobe:
  • protiv kojih se vodi kazneni postupak po službenoj dužnosti ili koje su proglašene krivim za kazneno djelo za koje se kazneni postupak vodi po službenoj dužnosti
  • kojima je prestala državna služba zbog teške povrede službene dužnosti, u razdoblju od četiri godine od prestanka državne službe,
  • kojima je prestala državna služba zbog toga što nisu zadovoljile na probnom radu, u razdoblju od četiri godine od prestanka državne službe.
29. Kada osoba primljena u državnu službu stječe status državnog službenika?

Osoba primljena u državnu službu postaje državni službenik danom početka rada.

Dan početka rada utvrđen rješenjem o rasporedu na radno mjesto može se iz opravdanih razloga odgoditi za najviše 60 dana, o čemu se donosi posebno rješenje.

Ako osoba primljena u državnu službu ne počne raditi određenog dana, odnosno u slučaju odustanka izabranog kandidata od prijma u državnu službu, može se obaviti izbor između preostalih kandidata koji su zadovoljili na provedenom testiranju i intervjuu ili raspisati novi natječaj za popunjavanje radnog mjesta.

30. Postoji li obveza probnog rada u državnoj službi ako da u kojem trajanju?

Osobe se u pravilu primaju u državnu službu na neodređeno vrijeme i to uz obvezni probni rad.

Za osobe primljene u državnu službu redovitim postupkom (vježbenici) probni rad (vježbenički staž) traje 12 mjeseci.

Za osobe primljene u državnu službu izvanrednim postupkom probni rad traje 3 mjeseca.

Vježbenik se za vrijeme probnoga rada osposobljava za samostalni rad, pri čemu sudjeluje u posebnom programu osposobljavanja za obavljanje poslova određenoga radnog mjesta.

Državni službenik primljen izvanrednim postupkom obavlja probni rad na radnom mjestu na koje je raspoređen. Njegov rad prati i ocjenjuje neposredno nadređeni službenik.

31. Kako se otkazuje državna služba službeniku koji nije zadovoljio na probnom radu?

Službeniku koji na probnom radu nije zadovoljio, otkazuje se državna služba, o čemu se donosi rješenje najkasnije u roku od osam dana od dana isteka probnog rada.

Ukoliko se rješenje o prestanku državne službe otkazom ne donese u roku od osam dana od dana isteka probnog rada, smatra se da je službenik zadovoljio na probnom radu.

Probni rad za osobe primljene redovitim i izvanrednim postupkom produžit će se za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, odnosno vrijeme korištenja rodiljnog ili roditeljskog dopusta sukladno posebnom zakonu.

32. Kako se izvršava obveza polaganja državnog ispita?
Državni službenik dužan je položiti državni ispit propisane razine za radno mjesto na koje je raspoređen najkasnije u roku od godine dana od dana početka rada u državnoj službi utvrđenog rješenjem o rasporedu na radno mjesto.
Državni ispit polaže se za I. ili II. razinu, ovisno o stupnju obrazovanja koji je uvjet za raspored na radno mjesto. Državni ispit I. razine polaže se za obavljanje poslova radnog mjesta za koje je uvjet završena srednja škola. Državni ispit II. razine polaže se za obavljanje poslova radnog mjesta za koje je uvjet završen diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij, odnosno završen preddiplomski sveučilišni ili stručni studij u trajanju od najmanje tri godine.
Osobe primljene u državnu službu redovitim postupkom (vježbenici) najranije dva mjeseca prije isteka probnoga rada mogu pristupiti polaganju državnog ispita.
 
Osobe na stručnom osposobljavanju mogu pristupiti polaganju državnog ispita najranije dva mjeseca prije isteka stručnog osposobljavanja, a ispit mogu polagati najduže do isteka stručnog osposobljavanja.
 
Državni službenik koji se raspoređuje ili premješta na radno mjesto bez položenog državnog ispita ili s položenim državnim ispitom niže razine od propisane za to radno mjesto, dužan je položiti državni ispit propisane razine u roku od šest mjeseci od dana rasporeda ili premještaja na radno mjesto.
Državni službenik primljen u državnu službu na određeno vrijeme u trajanju dužem od godinu dana dužan je položiti državni ispit najkasnije u roku od godine dana od dana početka rada u državnoj službi utvrđenog rješenjem o rasporedu na radno mjesto.
Državni službenik primljen u državnu službu na određeno vrijeme u trajanju od godinu dana ili kraćem trajanju može polagati državni ispit po obavljenom probnom radu.
Državni ispit nije dužan polagati državni službenik koji ima položen pravosudni ispit.
Službeniku koji ne položi državni ispit u propisanom roku, prestaje državna služba po sili zakona istekom posljednjeg dana roka za polaganje ispita.
Službenik koji nakon rasporeda ili premještaja na radno mjesto za koje je propisan viši stupanj obrazovanja nije u propisanom roku položio državni ispit II. razine, rasporedit će se na radno mjesto za koje ispunjava uvjete i ima položen državni ispit I. razine, a ako nema slobodnog radnog mjesta na koje se službenik može rasporediti, odgovarajuće se primjenjuju odredbe Zakona o stavljanju službenika na raspolaganje Vladi.
33. U kojim slučajevima se osobe mogu primiti u državnu službu na određeno vrijeme, tko daje odobrenje, na koje mjesto se vrši raspored i koliko je trajanje službe?
Osobe se mogu primiti u državnu službu na određeno vrijeme:
  • za obavljanje privremenih poslova,
  • za obavljanje poslova čiji se opseg privremeno povećao, a koji nisu trajnijeg karaktera i
  • radi zamjene duže vrijeme odsutnoga službenika.
Za prijam u državnu službu na određeno vrijeme potrebno je prethodno odobrenje središnjeg tijela državne uprave nadležnog za službeničke odnose.
 
Kod prijma u državnu službu na određeno vrijeme državnog službenika se raspoređuje na odgovarajuće radno mjesto iz pravilnika o unutarnjem redu, neovisno o broju izvršitelja utvrđenom u uredbi o unutarnjem ustrojstvu i pravilniku o unutarnjem redu državnoga tijela.
 
Državna služba na određeno vrijeme za obavljanje privremenih poslova ili poslova čiji se opseg privremeno povećao, može trajati najviše godinu dana. Iznimno od toga, osoba se može primiti u državnu službu na određeno vrijeme u trajanju dužem od godinu dana, i to:
 
  • za potrebe rada na projektu koji se financira iz fondova ili programa Europske unije, za vrijeme trajanja projekta,
  • radi obavljanja poslova koji se odnose na izvršavanje preuzetih međunarodnih obveza Republike Hrvatske ili obavljanja poslova službenika privremeno upućenog na izvršavanje preuzetih međunarodnih obveza, do izvršenja međunarodnih obveza,
  • radi obavljanja poslova koji se odnose na izvršavanje obveza iz posebnih programa Vlade, do izvršenja tih obveza.

Državna služba na određeno vrijeme ne može postati državna služba na neodređeno vrijeme.
34. Postoji li mogućnost stručnog osposobljavanja u državnoj službi bez zasnivanja radnog odnosa i polaganja državnog stručnog ispita?
Osoba bez radnog iskustva može se primiti u državno tijelo na stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa, u trajanju vježbeničkog staža, sukladno odredbama Zakona o državnim službenicima.
 
Osoba primljena u državno tijelo  na stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa može pristupiti polaganju državnog ispita, i to najranije dva mjeseca prije isteka stručnog osposobljavanja, a ispit može polagati najduže do isteka stručnog osposobljavanja.
 
Troškove prvog polaganja državnog ispita snosi državno tijelo u kojem se osoba nalazi na stručnom osposobljavanju.
Troškove drugog i trećeg polaganja ispita snosi osoba koja se nalazi na stručnom osposobljavanju.
35. Tko odlučuje o obvezama i pravima državnih službenika i u kojem postupku?
Odlučivanje o prijmu u državnu službu, rasporedu na radno mjesto, plaći, premještaju, stavljanju na raspolaganje, ocjenjivanju te prestanku državne službe upravna je stvar o kojoj u upravnom postupku odlučuje rješenjem čelnik tijela ili službena osoba u čijem je opisu poslova rješavanje o upravnoj stvari, sukladno propisima o ustrojstvu državnog tijela. Protiv navedenih rješenja službenik može izjaviti žalbu Odboru za državnu službu u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Protiv rješenja Odbora za državnu službu državno tijelo i državni službenik mogu pokrenuti upravni spor.
 
Na ostvarivanje ostalih prava i obveza iz državne službe odgovarajuće se primjenjuju opći propisi o radu kojima se uređuje ostvarivanje prava i obveza iz radnog odnosa. Sukladno općim propisima o radu (Zakon o radu), o pravima i obvezama iz radnog odnosa odlučuje poslodavac, a radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava. Ako poslodavac u roku od 15 dana ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred sudom nadležnim za radne sporove.
36. Koji je status i uloga Odbora za državnu službu te tko imenuje članove Odbora?
Odbor za državnu službu je neovisno tijelo za rješavanje žalbi protiv rješenja o prijamu u državnu službu i rješenja kojima se odlučuje o pravima i obvezama državnih službenika u upravnom postupku (rješenja o rasporedu na radno mjesto, plaći, premještaju, stavljanju na raspolaganje, ocjenjivanju te prestanku državne službe).
 
Protiv rješenja Odbora za državnu službu nije dopuštena žalba, ali državno tijelo i državni službenik mogu pokrenuti upravni spor u roku od 30 dana od dana primitka  rješenja.
 
Članove Odbora za državnu službu imenuje Vlada Republike Hrvatske na temelju javnog natječaja na vrijeme od pet godina, uz mogućnost ponovnog imenovanja. Svi članovi Odbora za državnu službu moraju biti diplomirani pravnici, odnosno magistri prava.
 
Odbor za državnu službu ima predsjednika, kojeg imenuje Vlada iz reda članova Odbora za državnu službu.
 
37. Koja su standardna mjerila za klasifikaciju radnih mjesta u državnoj službi i kategorije radnih mjesta u državnoj službi?
Standardna mjerilima klasifikacije radnih mjesta u državnoj službi su: potrebno stručno znanje, složenost poslova, samostalnost u radu, stupanj suradnje s drugim državnim tijelima i komunikacije sa strankama, stupanj odgovornosti i utjecaj na donošenje odluka.
 
Kategorije radnih mjesta u državnoj službi su:
  • radna mjesta rukovodećih državnih službenika,
  • radna mjesta viših državnih službenika,
  • radna mjesta nižih državnih službenika. 
Unutar svake kategorije radna mjesta se, u skladu s razinom standardnih mjerila, dalje klasificiraju na potkategorije i razine.
 
Detaljnu razradu radnih mjesta unutar svake kategorije utvrđuje Vlada uredbom.
38. Koji su razlozi premještaja državnih službenika i pod kojim uvjetima?
Državni službenik može biti premješten na drugo radno mjesto:
  • po potrebi službe ili
  • na njegov zahtjev. 
Državni službenik može po potrebi službe biti premješten na drugo radno mjesto u istom ili drugom državnom tijelu, u istom ili drugom mjestu rada, ali samo na radno mjesto za koje je propisan isti stupanj obrazovanja i potrebno radno iskustvo u jednakom ili dužem trajanju. Iznimno, državni službenik može uz njegovu suglasnost biti premješten na radno mjesto za koje je propisano radno iskustvo u kraćem trajanju.
 
Premještaj po potrebi službe temelji se na slobodnoj ocjeni čelnika tijela o potrebi da se državni službenik premjesti s jednog radnog mjesta na drugo, a naročito u slučajevima: popunjavanja upražnjenog radnog mjesta, čiji se poslovi moraju obavljati bez prekida, potrebe povećanja broja izvršitelja zbog povećanog opsega posla, bolje organizacije rada, potrebe za angažiranjem drugog državnog službenika na određenom radnom mjestu radi pravovremenog i efikasnijeg obavljanja određenih poslova i zadataka.
 
Potreba službe mora biti obrazložena.
 
Službenika se ne može bez njegove suglasnosti premjestiti iz jednog u drugo mjesto rada, koje je udaljeno više od 30 kilometara od mjesta stanovanja državnog službenika, ako bi se premještajem bitno pogoršale njegove obiteljske prilike.
 
Službenika se može na njegov zahtjev premjestiti na drugo radno mjesto zbog:
  • zdravstvenih razloga, na temelju liječničkog mišljenja o potrebi promjene radnog mjesta,
  • obiteljskih razloga.
Žalba protiv rješenja o premještaju ne odgađa izvršenje rješenja.

 

39. Koje su vrste premještaja državnih službenika i pod kojim uvjetima se obavlja premještaj?
Državni službenik može biti premješten na drugo radno mjesto:
  • trajno ili
  • privremeno. 
Službenika se premješta po potrebi službe u pravilu na neodređeno vrijeme (trajni premještaj).
 
Službenika se po potrebi službe može privremeno premjestiti najduže godinu dana, odnosno do povratka odsutnog službenika kojeg premješteni službenik zamjenjuje.
 
Kod privremenog premještaja službenik ima pravo na plaću koja je za njega povoljnija.
 
Službenik koji je privremeno premješten u drugo državno tijelo ostvaruje sva prava iz državne službe u državnom tijelu iz kojeg je premješten.
 
Za vrijeme privremenog premještaja državno tijelo iz kojeg je službenik premješten ima pravo na povrat sredstava za plaću premještenog službenika od državnog tijela u koje je službenik premješten.
 
40. Koji su razlozi upućivanja državnih službenika na rad u drugo državno tijelo i pod kojim uvjetima?
Državni službenik može po potrebi službe biti upućen na rad u drugo državno tijelo, u istom ili drugom mjestu rada, radi obavljanja poslova za koje se traže posebna znanja, vještine i sposobnosti ili obavljanja privremenih poslova ili poslova čiji se opseg privremeno povećao, ali najduže na vrijeme od godinu dana.  

Iznimno, državni službenik može po potrebi službe biti upućen na rad u drugo državno tijelo u trajanju dužem od godinu dana radi obavljanja poslova koji se odnose na izvršavanje preuzetih međunarodnih obveza Republike Hrvatske, do izvršenja međunarodnih obveza.

Za upućivanje na rad u drugo državno tijelo potreban je prethodni pisani sporazum čelnika tijela u kojemu službenik radi i čelnika tijela u koje se službenik upućuje na rad. Primjerak sporazuma dostavlja se središnjem tijelu državne uprave nadležnom za službeničke odnose.

 Državni službenik koji je po potrebi službe upućen na rad u drugo državno tijelo, u istom ili drugom mjestu rada, ostvaruje prava iz službe u državnom tijelu iz kojega je upućen na rad.
41. Kako se ocjenjuju državni službenici i što je svrha ocjenjivanja?

Državni službenici ocjenjuju se svake godine najkasnije do 28. veljače za prethodnu kalendarsku godinu. 

Ne ocjenjuju se državni službenici koji su u prethodnoj kalendarskoj godini radili manje od šest mjeseci, bez obzira na razloge, te službenici na probnom radu.

Svrha ocjenjivanja državnih službenika je poticanje državnih službenika na kvalitetno i učinkovito izvršavanje službenih zadaća, poštivanje službene dužnosti i osobno ponašanje u skladu s Etičkim kodeksom državnih službenika te utvrđivanje njihovog doprinosa u obavljanju poslova kao kriterija za nagrađivanje i napredovanje u državnoj službi.

42. Kojim se ocjenama ocjenjuju državni službenici?
Državni službenici mogu se ocijeniti sljedećim ocjenama: 
  1. „izuzetan“
  2. „primjeran“
  3. „uspješan“
  4. „zadovoljava“
  5. „ne zadovoljava“
Državni službenik ocjenjuje se ocjenom: 
  • „uspješan“ – ako pokazuje potrebnu razinu stručnosti i kompetencija, čiji rad i poštivanje službene dužnosti osiguravaju pouzdano obavljanje službe, koji svoje službene zadatke obavlja pravovremeno i u skladu s pravilima struke, a pogreške u radu i postupanju su zanemarive,
  •  
  • „primjeran“ – ako pokazuje visoku razinu stručnosti i kompetencija, čiji rad i poštivanje službene dužnosti osiguravaju prvorazredno obavljanje službe, koji pored ispunjavanja uvjeta za ocjenu „uspješan“ daje korisne prijedloge za unaprjeđenje službe ili pokazuje iznimnu motivaciju za rad te postiže rezultate u radu bolje od predviđenih za radno mjesto na koje je raspoređen, 
  •  
  • „izuzetan“ – ako pored ispunjavanja uvjeta za ocjenu "primjeran", obavlja poslove u opsegu znatno većem od uobičajenog ili je inovativan i kreativan te aktivno sudjeluje u unaprjeđenju upravnog područja ili se dodatno angažira u upravnom području u kojem je zaposlen odnosno upravnom području iz djelokruga državnog tijela, radom na poslovima i izvan opisa poslova radnog mjesta ili objavljivanjem stručnih radova ili publikacija ili sudjelovanjem kao predavač na stručnim savjetovanjima ili seminarima ili kao trener na radionicama u organiziranim programima izobrazbe sukladno Zakonu o državnim službenicima, čime doprinosi svom osobnom profesionalnom razvoju i unaprjeđenju rada u odgovarajućem upravnom području, 
  •  
  • „zadovoljava“ – ako pokazuje nižu razinu stručnosti i kompetencija od potrebne za uredno izvršavanje službenih zadataka, čiji rad i poštivanje službene dužnosti osiguravaju najmanju moguću mjeru prihvatljivih standarda kvalitete rada i preciznosti u obavljanju službe, koji ima pogreške u radu i postupanju, odnosno koji službene zadatke bez opravdanog razloga obavlja izvan rokova ili protivno pravilima struke, na čiji rad i postupanje nadređeni službenik ima primjedbe,
 
  • „ne zadovoljava“ – ako ne pokazuje potrebnu stručnost i kompetencije za ostvarivanje minimuma standarda kvalitete rada te pouzdanog i prihvatljivog obavljanja službe, koji ima značajne pogreške u radu ili postupanju, odnosno koji službene zadaće učestalo izvršava izvan rokova ili protivno pravilima struke te ne pokazuje interes za kvalitetu svog rada unatoč tome što nadređeni službenik ili čelnik tijela ima primjedbe na njegov rad i što ga upozorava na propuste i nepravilnosti, pod uvjetom da je najkasnije tri mjeseca prije isteka ocjenjivačkog razdoblja pisanim putem upozoren na mogućnost dobivanja negativne ocjene te ni nakon toga nije otklonio propuste i nepravilnosti u radu.
43. Opišite postupak ocjenjivanja državnog službenika (na temelju čega se službenik ocjenjuje, tko predlaže ocjenu, na koji način se odlučuje o ocjeni).

Državnog službenika ocjenjuje se na temelju pokazane učinkovitosti rada, uspoređivanjem opsega, kvalitete i rokova izvršenja poslova s opisom poslova njegovog radnog mjesta i radnim planovima državnog tijela, uzimajući u obzir poštivanje službene dužnosti i osobno ponašanje državnog službenika tijekom kalendarske godine.  

Prijedlog ocjene daje neposredno nadređeni državni službenik. Prijedlog ocjene mora biti obrazložen.  

Prijedlog ocjene daje se na uvid državnom službeniku. Ako državni službenik nije zadovoljan predloženom ocjenom, ima pravo dati primjedbu nadređenom službeniku, koji je dužan tu primjedbu razmotriti zajedno sa službenikom.  

Prijedlog ocjene dostavlja se po hijerarhijskom redu svima koji su državnom službeniku nadređeni, zaključno sa službenom osobom ovlaštenom za donošenje rješenja o ocjeni. Nadređeni službenici daju mišljenje o prijedlogu ocjene, a ako se ne slažu s prijedlogom, moraju navesti razloge za to i predložiti ocjenu državnog službenika.  

O ocjeni se donosi rješenje. Ocjena mora biti obrazložena.  

Rješenje donosi čelnik tijela ili službe osoba ovlaštena za donošenje rješenja o ocjeni, uzimajući u obzir prijedlog ocjene neposredno nadređenog službenika, kao i mišljenja ostalih hijerarhijski nadređenih službenika.

44. Kada se uzima u obzir ocjena državnog službenika te koje su posljedice pojedinih ocjena?
Ocjena državnog službenika uzima se u obzir kod utvrđivanja:
  • potrebe izobrazbe državnih službenika,
  • uvjeta za napredovanje,
  • uvjeta za promicanje,
  • uvjeta za upućivanje državnog službenika na rad izvan državne službe,
  • uvjeta za korištenje plaćenog studijskog dopusta. 
Ocjena državnog službenika uzima se u obzir prilikom izricanja kazni za povrede službene dužnosti.
 
Državnog službenika koji je ocijenjen ocjenom „zadovoljava“, upućuje se na dodatno stručno osposobljavanje ili se premješta na drugo radno mjesto iste ili niže složenosti poslova, unutar istog stupnja obrazovanja.
 
Državnom službeniku koji je ocijenjen ocjenom „ne zadovoljava“ prestaje državna služba po sili zakona, danom izvršnosti rješenja o ocjenjivanju.
 
Službenik ima pravo na uvećanje godišnjeg odmora s obzirom na ostvarene rezultate rada i to:
  • službenik koji je ocijenjen ocjenom „uspješan“ - za 1 dan,
  • službenik koji je ocijenjen ocjenom „primjeran“ - za 2 dana,
službenik koji je ocijenjen ocjenom „izuzetan“ - za 3 dana.
45. Kako državni službenik može napredovati u državnoj službi?
Napredovanje u državnoj službi ostvaruje se rasporedom državnog službenika na:
  • više radno mjesto unutar iste kategorije ili
  • prelaskom u višu kategoriju radnog mjesta. 
Državni službenik može napredovati redovito ili izvanredno.
 
Državni službenik može redovito napredovati u državnoj službi ako:
  • je jedanput ocijenjen ocjenom „Izuzetan“ ili najmanje dva puta uzastopno ocjenom „primjeran“ ili najmanje tri puta uzastopno ocjenom „uspješan“ ili višom ocjenom,
  • postoji slobodno radno mjesto propisano pravilnikom o unutarnjem redu, na koje se službenik u postupku napredovanja može rasporediti,
  • ispunjava uvjete za raspored na radno mjesto. 
Kod napredovanja se uzimaju u obzir posljednje dobivene ocjene. 

Načini i uvjeti napredovanja pobliže se uređuju uredbom Vlade.
 
46. Kako se promiču državni službenici?

Državni službenik promiče se u okviru istog radnog mjesta dobivanjem odgovarajućih povišica plaće.

Načini i uvjeti promicanja uređuju se posebnim zakonom kojim će se urediti plaće i druga materijalna prava državnih službenika.

47. Kako je propisana izobrazba državnih službenika?

Svi državni službenici dužni su trajno unaprjeđivati znanja, vještine i sposobnosti potrebne za obavljanje poslova svog radnog mjesta te sudjelovati u organiziranim programima izobrazbe na koje su upućeni od strane državnog tijela ili im je pohađanje pojedinih programa izobrazbe odobreno.

Državnim službenicima može se dopustiti da sudjeluju u specijaliziranim obrazovnim programima izvan državne službe kako bi usavršili svoje stručne sposobnosti značajne za obavljanje poslova u državnom tijelu u kojem su zaposleni ili državnoj službi općenito.

48. Kakvi mogu biti programi izobrazbe državnih službenika?

Programi izobrazbe državnih službenika mogu biti zajednički ili posebni.

Zajednički programi izobrazbe su programi izobrazbe namijenjeni svim državnim službenicima, neovisno o tijelu u kojem su zaposleni, a mogu biti opći, ako sadržaj programa izobrazbe obuhvaća više upravnih područja, i specijalistički, ako sadržaj programa izobrazbe obuhvaća samo jedno upravno područje. 

Posebni programi izobrazbe su programi izobrazbe namijenjeni isključivo državnim službenicima zaposlenima u istom državnom tijelu, a mogu biti opći i specijalistički, ovisno o tome obuhvaća li sadržaj više upravnih područja ili se radi o izobrazbi iz jednog upravnog područja.

49. Koje su kategorije zajedničkih programa izobrazbe?
Kategorije zajedničkih programa izobrazbe su: 
  • Uvodni programi namijenjeni novim državnim službenicima;
  • Specijalistički programi namijenjeni pojedinim grupama državnih službenika;
  • Programi osobnog usavršavanja;
  • Programi usavršavanja državnih službenika koji žele napredovati u višu
  • kategoriju državnih službenika;
  • Programi izobrazbe rukovodećih državnih službenika;
  • Programi izobrazbe koji nisu razvrstani u navedene kategorije (ostali programi).
50. Tko organizira programe izobrazbe?

Programe izobrazbe u pravilu organiziraju Državna škola za javnu upravu i posebna ustrojstvena jedinica u središnjem tijelu državne uprave nadležnom za službeničke odnose, sukladno Planu izobrazbe državnih službenika koji na prijedlog središnjeg tijela državne uprave nadležnog za službeničke odnose svake godine donosi Vlada Republike Hrvatske.  

Posebni programi izobrazbe su programi izobrazbe namijenjeni isključivo državnim službenicima zaposlenima u istom državnom tijelu, a mogu biti opći i specijalistički, ovisno o tome obuhvaća li sadržaj više upravnih područja ili se radi o izobrazbi iz jednog upravnog područja.

Posebne programe izobrazbe mogu, pored Državne škole za javnu upravu i posebne ustrojstvene jedinice u središnjem tijelu državne uprave nadležnom za službeničke odnose, samostalno organizirati resorna središnja tijela državne uprave.

Oblici, način i uvjeti izobrazbe državnih službenika uređuju se uredbom Vlade.

51. Ima li državni službenik pravo na studijski dopust, ako da tko ga odobrava?

Državni službenik nakon odrađenog probnog rada u državnoj službi ima pravo podnijeti zahtjev za plaćeni ili neplaćeni studijski dopust za obrazovanje na stručnim ili sveučilišnim studijima u zemlji ili inozemstvu, u pravilu, u trajanju od najviše jedne akademske godine.

Uz zahtjev za plaćeni ili neplaćeni studijski dopust mora se priložiti program studija i plan studijskog dopusta s jasnom naznakom ukupnog trajanja studijskog dopusta i pojedinih razdoblja u kojima ga planira koristiti.  

Studijski dopust odobrava čelnik tijela uz prethodnu suglasnost središnjeg tijela državne uprave nadležnog za službeničke odnose na program studijskog dopusta.

Program studijskog dopusta mora odgovarati području rada, a svrha programa mora biti poboljšanje stručnosti državnog službenika.

52. Koja su prava i obveze državnih službenika na studijskom dopustu?

Tijekom plaćenog studijskog dopusta, državni službenik ima pravo na naknadu plaće u visini osnovne plaće radnog mjesta na koje je raspoređen, bez dodataka.

Troškovi obrazovanja podmiruju se iz državnog proračuna.

Nakon isteka studijskog dopusta državni službenik ima se pravo vratiti na isto ili drugo odgovarajuće radno mjesto u državnom tijelu.

Po završetku plaćenog studijskog dopusta državni službenik je dužan ostati u službi najmanje dvostruko vremena od vremena koliko je trajalo obrazovanje na koje je upućen.

53. Može li sindikalni povjerenik odgovarati za povredu službene dužnosti?

Sindikalni povjerenik ne može zbog obavljanja sindikalne aktivnosti biti pozvan na odgovornost niti doveden u nepovoljniji položaj u odnosu na druge službenike i namještenike.

Obavljanje sindikalne aktivnosti sindikalnog povjerenika ne smije utjecati na uredno obavljanje poslova na kojima radi i ne može biti razlog za nepoštivanje propisa ili neizvršavanje zakonitih naloga i uputa čelnika tijela ili nadređenog službenika.

Protiv sindikalnog povjerenika ne može se bez suglasnosti Sindikata pokrenuti postupak zbog povrede službene dužnosti.

Ako se sindikat u roku od osam dana ne izjasni o davanju suglasnosti smatra se da je suglasan s pokretanjem postupka zbog povrede službene dužnosti sindikalnog povjerenika.

Ako sindikat uskrati suglasnost, čelnik tijela može u roku od 15 dana od dana dostave očitovanja sindikata zatražiti da suglasnost nadomjesti odluka nadležnog upravnog suda. Postupak pred upravnim sudom je hitan.

54. Koje su vrste povreda službene dužnosti, tko pokreće postupak povrede službene dužnosti te tko odlučuje o povredama službene dužnosti?
Povrede službene dužnosti mogu biti lake i teške.

Teške povrede službene dužnosti propisuju se zakonom, a lake povrede zakonom, uredbom Vlade i pravilnikom o unutarnjem redu.

O lakim povredama službene dužnosti odlučuje čelnik tijela, ako posebnim zakonom za službenike pojedinih državnih tijela nije drukčije određeno.

O teškim povredama službene dužnosti u prvom stupnju odlučuje službenički sud, a u drugom stupnju viši službenički sud, ako posebnim zakonom za službenike pojedinih državnih tijela nije drukčije određeno.

Postupak zbog lake povrede službene dužnosti pokreće zaključkom čelnik tijela ili osoba koju on za to ovlasti. Postupak zbog teške povrede službene dužnosti pokreće čelnik tijela ili osoba koju on za to ovlasti, danom predaje zahtjeva za pokretanje postupka nadležnom službeničkom sudu.

Neposredno nadređeni službenik dužan je podnijeti prijedlog za pokretanje postupka zbog lake povrede službene dužnosti, odnosno obavijestiti čelnika tijela o teškoj povredi službene dužnosti podređenog službenika, u roku od 15 dana od dana saznanja za počinjenu povredu.
55. Kome se podnosi žalba u postupcima zbog povrede službene dužnosti?

Protiv odluke čelnika tijela u postupku zbog lake povrede službene dužnosti može se podnijeti žalba nadležnom službeničkom sudu u roku od petnaest dana od dana dostave odluke.

Protiv odluke službeničkog suda u postupku zbog teške povrede službene dužnosti može se podnijeti žalba višem službeničkom sudu u roku od petnaest dana od dana dostave odluke.

Protiv drugostupanjske odluke u postupku zbog povrede službene dužnosti može se pokrenuti upravni spor.

56. Koje su lake povrede službene dužnosti?
Lake povrede službene dužnosti su:
  1. učestalo zakašnjavanje na posao ili raniji odlazak s posla,
  2. neopravdano zakašnjenje na posao preko sat vremena dnevno,
  3. učestalo prekoračenje vremena propisanog za odmor (stanku) ili korištenje prava na odmor (stanku) izvan propisanog vremena bez opravdanog razloga,
  4. napuštanje radnih prostorija tijekom radnog vremena bez odobrenja nadređenog službenika,
  5. neuredno čuvanje spisa, podataka ili druge povjerene dokumentacije,
  6. neopravdan izostanak s posla jedan dan,
  7. neobavješćivanje nadređenog službenika o spriječenosti dolaska na posao u roku od 24 sata bez opravdanih razloga,
  8. ponašanje državnog službenika protivno Etičkom kodeksu državnih službenika, koje ne nanosi štetu ugledu službe,
  9. neizvršenje ili nepravovremeno izvršenje službene zadaće bez opravdanog razloga,
  10. nesavjesno ili nemarno izvršenje službene zadaće ili izvršenje službene zadaće protivno pravilima struke,
  11. nepodnošenje pisanog prijedloga za pokretanje postupka zbog lake povrede službene dužnosti, odnosno neobavještavanje čelnika tijela o teškoj povredi službene dužnosti podređenog službenika
  12. druge lake povrede službene dužnosti koje su propisane zakonom, uredbom Vlade ili pravilnikom čelnika tijela.
57. Koje su teške povrede službene dužnosti?
Teške povrede službene dužnosti su:
  1. neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza,
  2. nezakoniti rad ili propuštanje poduzimanja mjera ili radnji na koje je službenik ovlašten radi sprječavanja nezakonitosti,
  3. davanje netočnih podataka kojima se utječe na donošenje odluka nadležnih tijela ili time nastaju druge štetne posljedice,
  4. zlouporaba položaja ili prekoračenje ovlasti u službi,
  5. odbijanje izvršenja naloga, ako za to ne postoje opravdani razlozi,
  6. neovlaštena posluga ili neodgovorno korištenje sredstava povjerenih za rad ili u vezi s radom,
  7. odavanje službene ili druge tajne u vezi s obavljanjem državne službe,
  8. zlouporaba obveze državnog službenika na prijavljivanje opravdane sumnje na korupciju,
  9. povreda prava na zaštitu anonimnosti državnog službenika koji prijavi opravdanu sumnju na korupciju,
  10. ograničavanje ili uskraćivanje prava utvrđenih ovim Zakonom službeniku koji odgovornim osobama ili nadležnim tijelima prijavi sumnju na korupciju ili zlostavljanje tog službenika,
  11. obavljanje djelatnosti koja je u suprotnosti s poslovima radnog mjesta ili bez prethodnog odobrenja čelnika tijela,
  12. uporaba krivotvorene isprave u cilju ostvarivanja prava u službi,
  13. ponašanje suprotno Etičkom kodeksu državnih službenika, koje nanosi štetu ugledu službe,
  14. neopravdan izostanak s posla od dva do četiri dana uzastopno,
  15. tri puta izrečena kazna za lake povrede službene dužnosti počinjene u razdoblju od dvije godine,
  16. otuđenje te oštećenje ili uništenje imovine državnog tijela hotimično ili krajnjom nepažnjom,
  17. dolazak na posao pod utjecajem alkohola, droga ili drugih sredstava ovisnosti ili dovođenje pod utjecaj alkohola, droga ili drugih sredstava ovisnosti za vrijeme radnog vremena ili odbijanje testiranja na alkohol ili droge,
  18. druge teške povrede službene dužnosti koje su propisane zakonom.
58. Kada nastupa zastara pokretanja i vođenja postupka zbog povrede službene dužnosti?

Pravo na pokretanje postupka zbog lake povrede službene dužnosti zastarijeva u roku od tri mjeseca od dana saznanja za počinjenu povredu i počinitelja, a najkasnije u roku šest mjeseci od dana kada je povreda počinjena.  

Ako u roku od godine dana od dana pokretanja postupka ne bude donesena izvršna odluka, postupak će se obustaviti zbog zastare vođenja postupka.

Pravo na pokretanje postupka zbog teške povrede službene dužnosti zastarijeva u roku od godine dana od dana saznanja za počinjenu povredu i počinitelja, a najkasnije u roku od tri godine od dana kada je povreda počinjena.

Ako u roku od tri godine od dana pokretanja postupka ne bude donesena izvršna odluka, postupak će se obustaviti zbog zastare vođenja postupka.

Apsolutna zastara vođenja postupka nastupa protekom dvostruko vremena koliko je prema zakonu propisana zastara vođenja postupka zbog povrede službene dužnosti.

59. Koje se kazne mogu izreći za lake povrede službene dužnosti?
Za lake povrede službene dužnosti mogu se izreći sljedeće kazne:
  • usmena opomena,
  • pisana opomena,
  • pisana opomena s upisom u osobni očevidnik državnog službenika,
  • novčana kazna u visini do 10% plaće službenika isplaćene u mjesecu kad je kazna izrečena.
60. Koje se kazne mogu izreći za teške povrede službene dužnosti?
Za teške povrede službene dužnosti mogu se izreći sljedeće kazne: 
  • novčana kazna na vrijeme od jednog do šest mjeseci, u mjesečnom iznosu od 10 do 20% ukupne plaće isplaćene službeniku u mjesecu u kojem je kazna izrečena,
  • premještaj na drugo radno mjesto niže složenosti poslova istog stupnja obrazovanja,
  • prestanak državne službe.
61. Koji su slučajevi udaljenja službenika iz službe?
Slučajevi udaljenja iz službe su:
  • rješenjem čelnika tijela službenika se može udaljiti iz službe ako je protiv njega pokrenut kazneni postupak ili postupak zbog teške povrede službene dužnosti, a povreda je takve prirode da bi ostanak u službi, dok traje taj postupak, mogao štetiti interesima službe
  • čelnik tijela dužan je udaljiti iz službe državnog službenika protiv kojeg je pokrenut kazneni postupak ili postupak zbog teške povrede službene dužnosti zbog djela s obilježjima korupcije,
  • smatra se da je udaljen iz službe državni službenik protiv kojeg je pokrenut istražni postupak i određen pritvor, o čemu se donosi rješenje. 
Protiv rješenja o udaljenju iz službe službenik može izjaviti žalbu nadležnom službeničkom sudu u roku od 15 dana od dostave rješenja. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja.
Službenički sud dužan je odlučiti o žalbi najkasnije u roku od 15 dana od primitka žalbe.
Odluka službeničkog suda o žalbi je izvršna danom dostave rješenja stanci i protiv nje se može pokrenuti upravni spor.
Za vrijeme udaljenja iz službe službeniku pripada naknada plaće u iznosu od 60%, a ako uzdržava obitelj, 80% plaće isplaćene u mjesecu koji je prethodio udaljenju iz službe.
62. Što se smatra štetom u obavljanju službe tko utvrđuje okolnosti u kojima je nastala šteta i u kojim slučajevima državni službenik snosi odgovornost za nanesenu štetu?
Državni službenik je dužan naknaditi štetu koju u službi ili u svezi sa službom namjerno ili iz krajnje nepažnje nanese državnom tijelu.
 
Štetom se smatra i šteta koju je državno tijelo imalo naknađujući fizičkim i pravnim osobama štetu koju su pretrpjeli namjerom ili krajnjom nepažnjom službenika.
 
Nastanak štete, njenu visinu i okolnosti pod kojima je nastala utvrđuje čelnik tijela, odnosno osoba koju on ovlasti, rješenjem koje nije upravni akt. Prije donošenja rješenja čelnik tijela dužan je saslušati službenika.
 
Ako je do štete došlo postupanjem po nalogu nadređenog službenika, a službenik je prethodno stavio pisano upozorenje nadređenom da bi izvršenjem naloga mogla nastati šteta, službenika će se u cijelosti osloboditi od odgovornosti za štetu.
63. Kakav je status državnih službenika nakon donošenja novog pravilnika o unutarnjem redu ?

Kad se donese pravilnik o unutarnjem redu na temelju novog akta o unutarnjem ustrojstvu, službenici se raspoređuju na radna mjesta iz tog pravilnika prema potrebama službe i stručnom znanju.

Državnog službenika se kod rasporeda prema novom pravilniku ne može bez njegove suglasnosti rasporediti u drugo mjesto rada, koje je udaljeno više od 30 kilometara od mjesta njegova stanovanja ako bi se premještajem bitno pogoršale njegove obiteljske prilike.

Ako se u skladu s uredbom o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela ukidaju pojedine ustrojstvene jedinice tog tijela, pojedina radna mjesta u državnom tijelu ili se smanjuje potreban broj izvršitelja na pojedinim radnim mjestima, službenici koji su do tada bili raspoređeni na ta radna mjesta, odnosno u ustrojstvene jedinice koje se ukidaju, raspoređuju se na druga radna mjesta za koja ispunjavaju uvjete.

Ako nema odgovarajućeg radnog mjesta na koje se državni službenik može rasporediti, donosi se rješenje o stavljanju na raspolaganje.

Rješenje o rasporedu na radno mjesto, odnosno rješenje o stavljanju na raspolaganje Vladi donosi se u roku od dva mjeseca od stupanja na snagu novog pravilnika o unutarnjem redu.

Protiv rješenja o rasporedu, odnosno rješenja o stavljanju na raspolaganje žalbu može izjaviti državni službenik za kojeg se rješenje donosi. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

Do donošenja rješenja o rasporedu, odnosno rješenja o stavljanju na raspolaganje službenici nastavljaju obavljati poslove koje su obavljali na dotadašnjim radnim mjestima, odnosno druge poslove po nalogu čelnika tijela, a pravo na plaću i ostala prava iz službe ostvaruju prema dotadašnjim rješenjima.
64. Kakav je status državnih službenika kod ukidanja državnog tijela ili promjene djelokruga državnog tijela?

Kad se ukine državno tijelo, službenike ukinutog tijela preuzima ono državno tijelo koje preuzima i obavljanje poslova ukinutog tijela, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

Do donošenja pravilnika o unutarnjem redu i rasporedu na radna mjesta prema tom pravilniku, preuzeti službenici obavljaju poslove koje su obavljali u ukinutom državnom tijelu, odnosno druge poslove po nalogu čelnika tijela, a pravo na plaću i ostala prava iz službe ostvaruju prema dotadašnjim rješenjima. 

Preuzeti državni službenici koji se po donošenju pravilnika o unutarnjem redu ne mogu rasporediti, jer nema slobodnih radnih mjesta za koje ispunjavaju stručne i druge uvjete za raspored, stavljaju se na raspolaganje Vladi. 

Rješenja o rasporedu na radna mjesta ili rješenja o stavljanju na raspolaganje Vladi donose se najkasnije u roku od dva mjeseca od preuzimanja službenika.

Kad se ukine državno tijelo, a poslove tog tijela ne preuzima neko drugo državno tijelo, službenike ukinutog tijela preuzima središnje tijelo državne uprave nadležno za službeničke odnose, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

Preuzeti službenici stavljaju se na raspolaganje Vladi rješenjem čelnika tijela koje ih je preuzelo. 

Rješenja o stavljanju na raspolaganje donose se najkasnije u roku od mjesec dana od preuzimanja.

Ako dio poslova državnog tijela prelazi u djelokrug drugog državnog tijela, to tijelo preuzima i službenike koji su zatečeni na preuzetim poslovima. Na preuzete službenike primjenjuju se odredbe Zakona o državnim službenicima koje se odnose na ukidanje državnog tijela čije poslove preuzima drugo državno tijelo.

65. Koji su načini prestanka državne službe?
Državna služba prestaje:
  • sporazumom,
  • istekom roka,
  • otkazom,
  • po sili zakona i
  • na drugi način propisan zakonom. 
Rješenje - o prestanku državne službe donosi se rješenje u roku od osam dana od nastupa okolnosti koje su razlog za prestanak službe.
 
Prestanak državne službe na određeno vrijeme - državna služba na određeno vrijeme prestaje istekom roka ako ne prestane ranije na drugi način propisan zakonom.
 
Sporazumni prestanak službe - državna služba može prestati na temelju pisanoga sporazuma državnog službenika i čelnika tijela, kojim se utvrđuje dan prestanka službe.
 
Otkaz državne službe - državnom službeniku se otkazuje državna služba ako nije zadovoljio na probnom radu, a služba mu prestaje danom izvršnosti rješenja o prestanku službe otkazom.
 
Državna služba može prestati i na temelju pisanoga otkaza kojeg tijelu podnese državni službenik, te je u tom slučaju dužan odraditi otkazni rok utvrđen u Kolektivnom ugovoru.
 
Prestanak državne službe po sili zakona - državnom službeniku prestaje državna služba po sili zakona, kad nastupi slučaj koji je u zakonu propisan kao razlog za prestanak službe po sili zakona. U tom slučaju služba prestaje danom propisanim u zakonu.
66. Kada se službeniku može dati izvanredni otkaz?
Čelnik tijela može državnom službeniku otkazati službu izvanrednim otkazom ako je na temelju utvrđenih činjenica očito da je službenik počinio osobito tešku povredu službene dužnosti koja:
  • ima obilježja korupcije,
  • ima za posljedicu znatnu materijalnu ili nematerijalnu štetu za državno tijelo, pravne osobe ili građane ili zaštitu javnog interesa,
  • dovodi u pitanje život i fizički integritet građana,
  • dovodi u pitanje redovito izvršavanje poslova državnog tijela.
Za izvanredni otkaz zbog povrede službene dužnosti koja: ima obilježja korupcije, kao posljedicu ima znatnu materijalnu ili nematerijalnu štetu za državno tijelo, pravne osobe ili građane ili zaštitu javnog interesa, ili dovodi u pitanje život i fizički integritet građana, nije potrebno prethodno pisano upozorenje.
 
Prije izvanrednog otkaza zbog povrede službene koja dovodi u pitanje redovito izvršavanje poslova državnog tijela, čelnik tijela ili nadređeni službenik dužan je pisanim putem upozoriti službenika na nepravilnosti u radu i ostaviti mu rok od mjesec dana za otklanjanje nepravilnosti, ako službenik u ostavljenom roku ne otkloni nepravilnosti u radu, čelnik tijela ili nadređeni službenik ponovno će ga pisanim putem upozoriti na nepravilnosti i ukazati mu na mogućnost izvanrednog otkaza ako nepravilnosti ne otkloni u daljnjem roku od mjesec dana. 

Ako službenik ni nakon drugog pisanog upozorenja povjerene poslove ne obavlja sukladno odredbama Zakona o državnim službenicima, čelnik tijela otkazat će mu službu izvanrednim otkazom.
67. Koji su razlozi za prestanak državne službe po sili zakona?
Državnom službeniku prestaje državna služba po sili zakona:
  1. smrću
  2. dostavom pravomoćnog rješenja o priznanju prava na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad
  3. kad navrši 65 godina života i najmanje 15 godina mirovinskog staža – posljednjeg dana godine u kojoj su ostvareni ti uvjeti (od 1. siječnja 2018. godine, služba prestaje kad se navrše navedeni uvjeti, osim ako se čelnik tijela i državni službenik drukčije ne dogovore, vodeći računa o potrebama službe, s tim da služba prestaje najkasnije posljednjeg dana godine u kojoj je službenik navršio te uvjete)
  4. kad je osuđen na kaznu zatvora ili kaznu dugotrajnog zatvora ili djelomičnu uvjetnu osudu za kazneno djelo - danom saznanja za pravomoćnost presude, osim ako mu je pravomoćnom presudom izrečena uvjetna osuda ili mu je kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro
  5. kad neopravdano izostane s rada pet radnih dana uzastopce – danom napuštanja službe, odnosno prvog dana odsutnosti s rada
  6. ako ne položi državni ispit u propisanom roku – istekom roka u kojem je bio obvezan položiti državni ispit
  7. ako se sazna da u vrijeme prijma u državnu službu nije ispunjavao uvjete za prijam u državnu službu propisane ovim ili drugim zakonom ili da je u vrijeme prijma u državnu službu postojala zapreka za prijam u državnu službu propisana ovim Zakonom – danom saznanja za to
  8. kad mu je izrečena kazna prestanka državne službe zbog teške povrede službene dužnosti – danom izvršnosti rješenja službeničkog suda
  9. ako se kod premještaja ne javi na novu dužnost u utvrđenom roku – danom kojim se morao javiti na dužnost
  10. ako je ocijenjen ocjenom „ne zadovoljava“ – danom izvršnosti rješenja o ocjenjivanju
  11. u drugim slučajevima utvrđenim zakonom. Državnom službeniku iz točke 4. kojem je izrečena uvjetna osuda te sud donese odluku o opozivu izrečene uvjetne osude, državna služba prestaje danom saznanja za pravomoćnost odluke o opozivu uvjetne osude.
Državnom službeniku točke 4. kojem je kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro te sud donese odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne zatvora u neizvršenom dijelu ili u cijelosti, državna služba prestaje danom saznanja za pravomoćnost odluke o izvršenju izrečene kazne zatvora.
68. Što se utvrđuje Etičkim kodeksom državnih službenika?

Etičkim kodeksom državnih službenika utvrđuju se pravila ponašanja državnih službenika i etička načela na temelju kojih postupaju državni službenici prilikom obavljanja službene dužnosti.

Etički kodeks državnih službenika sadrži etička načela kojih se državni službenici trebaju pridržavati za vrijeme obavljanja službe.

Etička načela utvrđena Etičkim kodeksom su načela koja državni službenici moraju usvojiti kao vlastita načela i osobni kriterij ponašanja.

Državni službenici primjenjuju etička načela u međusobnim odnosima, te u odnosima prema građanima, u odnosu prema radu, kao i prema državnom tijelu u kojem obavljaju svoju dužnost.

69. Koja su etička načela kojih se državni službenici moraju pridržavati?
Državni službenici se u obavljanju državne službe moraju  pridržavati slijedećih načela: 
  • Poštivanje integriteta i dostojanstva građana i državnih službenika
  • Zaštita osobnog ugleda i ugleda državne službe
  • Ponašanje državnog službenika u javnim nastupima
  • Zabrana stjecanja materijalne ili druge koristi i izbjegavanje sukoba interesa u službi.
70. Opišite načelo Poštivanje integriteta i dostojanstva građana i državnih službenika?

Državni službenik dužan je u okviru svojih nadležnosti osigurati ostvarivanje prava, poštivanje integriteta i dostojanstva građanina i drugih državnih službenika bez diskriminacije ili povlašćivanja na osnovi dobi, nacionalnosti, etničke ili socijalne pripadnosti, jezičnog i rasnog podrijetla, političkih ili vjerskih uvjerenja ili sklonosti, invalidnosti, obrazovanja, socijalnog položaja, spola, bračnog ili obiteljskog statusa, spolne orijentacije ili na bilo kojoj drugoj osnovi.

Državni službenik ima pravo na zaštitu od uznemiravanja, odnosno ponašanja koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva službenika, a koje uzrokuje strah ili neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.

Državni službenik ima pravo na zaštitu od spolnog uznemiravanja, odnosno ponašanja koje predstavlja verbalno, neverbalno ili fizičko ponašanje spolne naravi, a koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva službenika i namještenika te uzrokuje strah ili neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.

71. Opišite načelo Zaštita osobnog ugleda i ugleda državne službe?

U obavljanju službene dužnosti državni službenik dužan je čuvati osobni ugled, ugled državne službe i povjerenje građana u državnu službu.

U obavljanju privatnih poslova državni službenik ne smije se koristiti službenim oznakama ili autoritetom radnog mjesta u državnoj službi.

72. Kako se službenici trebaju ponašati u javnim nastupima?

U svim oblicima javnih nastupa i djelovanja u kojima predstavlja državno tijelo, državni službenik dužan je iznositi stavove državnog tijela, u skladu s propisima, dobivenim ovlastima, stručnim znanjem i Etičkim kodeksom.

Pri iznošenju stavova državnog tijela i osobnih stavova, državni službenik dužan je paziti na ugled državne službe i osobni ugled.

U javnim nastupima u kojima ne predstavlja državno tijelo, a koji se na bilo koji način odnose na poslove iz djelokruga državnih tijela ili poslove radnog mjesta koje obavlja, državni službenik ne smije iznositi podatke koji bi mogli naštetiti ugledu državne službe i narušiti povjerenje građana u rad državnih tijela, te ako bi iznošenje takvih podataka predstavljalo povredu dužnosti čuvanja službene tajne, ili ako bi to bilo u suprotnosti s drugim zakonom zaštićenim interesima građana i pravnih osoba.

U javnim nastupima u kojima ne predstavlja državno tijelo i koji nisu tematski povezani s državnom službom, odnosno djelokrugom državnog tijela u kojem je službenik zaposlen, službenik ne treba odobrenje čelnika državnog tijela za nastupe u medijima, ali je pri tome dužan paziti na ugled državne službe i osobni ugled.

73. Kako državni službenik treba postupati prema građanima?

U odnosu prema građanima državni službenik postupa profesionalno, nepristrano i pristojno.

Državni službenik dužan je u obavljanju službene dužnosti primjenjivati stručno znanje na način da građanima pomaže u ostvarivanju njihovih prava, postupajući u skladu s načelom ustavnosti, zakonitosti i zaštite javnog interesa.

Državni službenik dužan je postupati s posebnom pažnjom prema osobama s invaliditetom i drugim osobama s posebnim potrebama.

Državni službenik dužan je u obavljaju službene dužnosti pomoći neukim strankama.

74. Na čemu se temelje međusobni odnosi državnih službenika?

Međusobni odnosi državnih službenika, odnosno svi oblici komunikacije državnih službenika temelje se na uzajamnom poštivanju, povjerenju, suradnji, pristojnosti, odgovornosti i strpljenju.

Državni službenici u obavljanju službe razmjenjuju mišljenja i informacije o pojedinim stručnim pitanjima radi ostvarivanja zajedničkog dobra državne službe u cjelini.

Postupajući u skladu s etičkim načelima državnih službenika, u međusobnim odnosima, državni službenici ne ometaju jedni druge u izvršavanju službenih dužnosti.

Nadređeni službenik potiče službenike na kvalitetno i učinkovito obavljanje državne službe, međusobno uvažavanje, poštivanje i suradnju, te primjeren odnos prema građanima.

75. Kako se imenuje i koje su dužnosti povjerenika za etiku?

U svim državnim tijelima čelnik tijela imenuje povjerenika za etiku iz reda državnih službenika.

U državnom tijelu može se imenovati i više povjerenika za etiku, ovisno o ustrojstvu državnog tijela i potrebama državnog tijela.

U slučaju duže odsutnosti iz službe povjerenika za etiku, čelnik tijela će imenovati zamjenika povjerenika za etiku koji preuzima ovlasti i dužnosti odsutnog povjerenika sve do njegovog povratka.

Povjerenikom za etiku ne može se imenovati državni službenik kojemu je izrečena kazna za povredu službene dužnosti.

Povjerenik za etiku prati primjenu Etičkog kodeksa u državnom tijelu, promiče etičko ponašanje u međusobnim odnosima državnih službenika te odnosima službenika prema građanima, zaprima pritužbe službenika i građana na neetičko ponašanje i postupanje službenika, provodi postupak ispitivanja osnovanosti pritužbe, te vodi evidenciju o zaprimljenim pritužbama.

Povjerenik za etiku provodi postupak ispitivanja osnovanosti pritužbe te priprema izvješće čelniku tijela o provedenom postupku.

76. Što je Etičko povjerenstvo i kako djeluje?

Etičko povjerenstvo je neovisno radno tijelo koje daje mišljenja o sadržaju i načinu primjene Etičkog kodeksa te promiče etička načela i standarde u državnoj službi.

Vlada Republike Hrvatske odlukom imenuje članove Etičkog povjerenstva na vrijeme od četiri godine.

Etičko povjerenstvo ima šest članova od kojih se tri imenuju iz reda državnih službenika, dva iz reda sindikata, te jedan predstavnik nevladine udruge.

Članovi Etičkog povjerenstva između sebe biraju predsjednika.

Predsjednik i članovi Etičkog povjerenstva imaju pravo na novčanu naknadu za rad u Etičkom povjerenstvu, čiju visinu određuje Vlada Republike Hrvatske.

Etičko povjerenstvo je neovisno u odlučivanju.

Način rada, postupanja i glasovanja, Etičko povjerenstvo utvrđuje poslovnikom o radu.

Sjedište Etičkog povjerenstva je pri središnjem tijelu državne uprave nadležnom za službeničke odnose.

Uredske i druge administrativne poslove za Etičko povjerenstvo obavlja središnje tijelo državne uprave nadležno za službeničke odnose.
77. Kome se podnose pritužbe za nepoštivanje odredaba Etičkog kodeksa državnih službenika?

Građani i pravne osobe te državni službenici mogu povjereniku za etiku podnijeti pritužbu na ponašanje državnih službenika, za koje smatraju da je protivno odredbama Etičkog kodeksa.

Pritužba iz stavka 1. ovoga članka može se podnijeti pisanim ili usmenim putem, putem otvorenog besplatnog telefona u središnjem tijelu državne uprave nadležnom za službeničke odnose, te putem elektroničke pošte.

Ukoliko pritužbu zaprimi čelnik državnog tijela ili službenik središnjeg tijela državne uprave nadležnog za službeničke odnose, pritužbu će bez odlaganja proslijediti nadležnom povjereniku za etiku.
78. Gdje se objavljuje Etički kodeks državnih službenika?

Etički kodeks objavljuje se u »Narodnim novinama«.

Etički kodeks ističe se na oglasnoj ploči svih državnih tijela.

Etički kodeks se objavljuje na web-stranici Vlade Republike Hrvatske i web-stranicama svih državnih tijela.

 

79. Što se uređuje Kolektivnim ugovorom i što je predmet Kolektivnog ugovora?
Kolektivnim ugovorom na razini Republike Hrvatske utvrđuju se međusobna prava i obveze potpisnika Kolektivnog ugovora. 

Predmet Kolektivnog ugovora su prava i obveze iz rada i po osnovi rada državnih službenika i namještenika zaposlenih u državnim tijelima, neovisno o tome jesu li članovi sindikata potpisnika Kolektivnog ugovora ili ne.
80. Kako je uređeno radno vrijeme prema Kolektivnom ugovoru?

Puno radno vrijeme službenika i namještenika je 40 sati tjedno. Tjedno radno vrijeme raspoređeno je na 5 radnih dana, od ponedjeljka do petka.

Dnevno radno vrijeme ne može biti kraće od 8 niti duže od 12 sati, osim u slučaju hitnoga prekovremenog rada.

Službenik i namještenik mora biti obaviješten o rasporedu rada ili promjeni rasporeda radnog vremena najmanje tjedan dana unaprijed, u pisanom obliku, s točno naznačenim satom početka rada, osim u slučaju hitnoga prekovremenog rada i drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe o čemu je službenika i namještenika nužno u pisanom obliku obavijestiti najmanje 24 sata unaprijed.

81. Koliko je trajanje tjednog odmora?
Službenik i namještenik ima pravo na tjedni odmor u trajanju od 48 sati neprekidno. Dani tjednog odmora su u pravilu subota i nedjelja.

Ako je prijeko potrebno da službenik i namještenik radi na dan (odnosno dane) tjednog odmora, osigurava mu se korištenje tjednog odmora tijekom sljedećeg tjedna.  

Ako pak službenik i namještenik radi potrebe posla ne može koristiti tjedni odmor na navedeni način, u dogovoru, odnosno prema odluci neposredno nadređenog službenika i namještenika, osigurat će mu se korištenje tjednog odmora najkasnije u roku od 14 dana.
82. Kada se stječe pravo na godišnji odmor?
Službenik i namještenik koji se prvi put zaposlio ili ima prekid službe odnosno rada između dva radna odnosa duži od 8 dana, stječe pravo na godišnji odmor nakon šest mjeseci neprekidnoga rada. Prekid rada zbog privremene nesposobnosti za rad, vojne vježbe ili drugog zakonom određenog opravdanog razloga ne ubraja se u navedeni rok.
83. Kako je utvrđeno pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora?
 Pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora, u skladu s općim propisom o radu ostvaruje službenik i namještenik
  • koji nije ispunio uvjet za stjecanje godišnjeg odmora (ako nije proteklo šest mjeseci neprekidnoga rada)
  • kojem tijekom godine prestaje radni odnos.
Prema Zakonu o radu, razmjerni dio godišnjeg odmora utvrđuje se u trajanju od jedne dvanaestine godišnjeg odmora, za svaki mjesec trajanja radnog odnosa.
Službenik i namještenik kojem radni odnos prestaje zbog odlaska u mirovinu ima pravo na godišnji odmor za kalendarsku godinu u kojoj odlazi u mirovinu.
84. Koliko je trajanje godišnjeg odmora?
Službenik ili namještenik ima za svaku kalendarsku godinu pravo na plaćeni godišnji odmor u trajanju od najmanje 4 tjedna. Ništetan je sporazum o odricanju od prava na godišnji odmor ili o isplati naknade umjesto korištenja godišnjeg odmora.
Pri utvrđivanju trajanja godišnjeg odmora ne uračunavaju se subote, nedjelje, neradni dani i blagdani. Pored toga, u trajanje godišnjeg odmora ne uračunava se razdoblje privremene nesposobnosti za rad, koje je utvrdio ovlašteni liječnik.
Ukupno trajanje godišnjeg odmora utvrđuje se sukladno Kolektivnom ugovoru, na način da se osnovica od 20 dana uvećava prema pojedinačno određenim mjerilima:  s obzirom na uvjete rada, složenost poslova i stupanj stručne spreme, dužinu radnog staža, posebne socijalne uvjete i ostvarene rezultate rada, s tim da ukupno trajanje godišnjeg odmora ne može iznositi više od 30 radnih dana u godini.
85. Tko donosi raspored korištenja godišnjeg odmora ?
 
Raspored korištenja godišnjih odmora utvrđuje čelnik državnog tijela ili osoba koju on ovlasti, najkasnije do 15. svibnja tekuće godine.
 
Najmanje petnaest dana prije korištenja godišnjeg odmora, službeniku i namješteniku se mora dostaviti odluka o trajanju godišnjeg odmora i razdoblju njegovog korištenja.
 
86. Na koji način se može koristiti godišnji odmor?
Službenik i namještenik može tijekom cijele kalendarske godine koristiti godišnji odmor za tu kalendarsku godinu u neprekidnom trajanju, u dva ili više dijelova, prema rasporedu korištenja godišnjih odmora, odnosno dogovoru s poslodavcem. Ako službenik ili namještenik koristi godišnji odmor u dva ili više dijelova, jedan dio mora biti u trajanju od najmanje 2 tjedna neprekidno i mora se koristiti tijekom kalendarske godine za koju ostvaruje pravo na godišnji odmor. Na zahtjev državnog službenika i namještenika mora mu se omogućiti korištenje godišnjeg odmora iz stavka 2. ovoga članka u razdoblju od 1. srpnja do 1. listopada tekuće godine.

Neiskorišteni dio godišnjeg odmora službenik i namještenik mora iskoristiti najkasnije do 30. lipnja iduće godine.

Službenik i namještenik ima pravo koristiti dva puta po jedan dan godišnjeg odmora prema svom zahtjevu i u vrijeme koje sam odredi, ali je o tome dužan obavijestiti neposredno nadređenog službenika u pravilu tri dana prije, a iznimno najmanje jedan dan prije korištenja u slučaju opravdanih razloga.

Godišnji odmor, odnosno dio godišnjeg odmora koji nije iskorišten u kalendarskoj godini u kojoj je stečen, zbog bolesti, te korištenja prava na rodiljni, roditeljski i posvojiteljski dopust, te dopust radi skrbi i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju, službenik ili namještenik ima pravo iskoristiti po povratku na rad, a najkasnije do 30. lipnja sljedeće kalendarske godine.
87. Kada službenik ima pravo na plaćeni dopust?
Službenik i namještenik ima pravo na dopust uz naknadu plaće (plaćeni dopust) u jednoj kalendarskoj godini u posebnim slučajevima propisanim Kolektivnim ugovorom kao što su npr.: zaključenje braka, rođenje ili posvojenje djeteta, smrti supružnika, roditelja, očuha i maćehe, djeteta, posvojitelja, posvojenika i unuka, smrti ostalih krvnih srodnika, selidbe, za dobrovoljno davanje krvi, teške bolesti supružnika, djeteta ili roditelja, sudjelovanje na sindikalnim susretima, seminarima i dr. 

Službenici imaju pravo na plaćeni dopust za pripremu polaganja državnog stručnog ispita (bez obzira na stručnu spremu) i za pripremu polaganja pravosudnog ispita. 

Službenik i namještenik za vrijeme stručnog ili općeg školovanja, osposobljavanja ili usavršavanja na koje je upućen od strane čelnika državnog tijela, ili usavršavanja za vlastite potrebe ima pravo na plaćeni dopust za svaki ispit po predmetu i za završni rad.
88. Kada službenik ima pravo na neplaćeni dopust?
Službeniku i namješteniku se na njegov zahtjev, zbog osobito opravdanih objektivnih ili osobnih razloga može odobriti dopust bez naknade plaće (neplaćeni dopust).

Rješenjem o odobrenom neplaćenom dopustu određuje se opravdanost razloga i razdoblje trajanja neplaćenog dopusta.
89. Kako se utvrđuje plaća službenika i namještenika?
Plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću.

Osnovna plaća je umnožak koeficijenta složenosti poslova radnoga mjesta na koje je službenik ili namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.

Koeficijente složenosti poslova radnoga mjesta na koje je službenik ili namještenik raspoređen utvrđuje Vlada uredbom, a osnovica se utvrđuje kolektivnim ugovorom (a ako nije utvrđena Kolektivnim ugovorom, utvrđuje je Vlada odlukom).

Dodaci na osnovnu plaću su dodaci za uspješnost na radu, dodaci za poslove s posebnim uvjetima rada i druga uvećanja plaće.
90. Kako se isplaćuje naknada plaće za vrijeme bolovanja?
Službeniku i namješteniku odsutnom iz službe odnosno s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada naknada plaće u visini od 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, a ako je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu, pripada mu naknada plaće u 100% iznosu osnovne plaće.
91. Koja su ostala materijalna prava službenika i namještenika?
Ostala materijalna prava utvrđena Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike su:
  • Regres (za korištenje godišnjeg odmora)
  • Otpremnina kod odlaska u mirovinu (u visini od tri proračunske osnovice).
  • Pravo na pomoć
    • kod smrtnog slučaja u obitelji
    • bolovanja dužeg od 90 dana,
    • nastanka teške invalidnosti službenika i namještenika, malodobne djece ili supružnika službenika i namještenika,
    • rođenja djeteta.
  • Za službeno putovanje i rad na terenu - puna naknada prijevoznih troškova, dnevnica i naknada punog iznosa hotelskog računa za spavanje.
  • Naknada za odvojeni život od obitelji
  • Naknada troškova prijevoza dolaska na posao
  • Jubilarna nagrada - za neprekidnu službu odnosno rad u državnim tijelima i jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave kada navrše određene godine radnog staža (5, 10, 15, 20, 25, 30, 35, 40 i 45 godina)
  • Dar za djecu (do 15 godina starosti) u prigodi dana Sv. Nikole.
  • Božićnica (godišnja nagrada za božićne blagdane, najkasnije do 31. prosinca tekuće godine).
92. Kako se imenuje povjerljivi savjetnik i koje su mu ovlasti?

Povjerljivi savjetnik je ovlaštena osoba od poslodavca za primanje i rješavanje pritužbi vezanih za zaštitu dostojanstva službenika i namještenika.

Državni službenik ili namještenik može se obratiti povjerljivom savjetniku u slučaju neželjenog ponašanja kojim se narušava dostojanstvo državnih službenika i namještenika (ogovaranje, širenje glasina ili kleveta o drugome, uvrede, prijetnje, psovke, omalovažavanje, seksističko ponašanje, uznemiravanje i spolno uznemiravanje, namjerno uskraćivanje informacija potrebnih za rad, ili davanje dezinformacija, dodjeljivanje besmislenih, nerješivih, omalovažavajućih zadataka, diskriminacija na temelju boje kože, rase, spola, spolnog opredjeljenja, bračnog stanja i sl.).  

Povjerljivog savjetnika imenuje čelnik državnog tijela na razini državnog tijela s više od 20 zaposlenih.

Za državna tijela s manje od 20 zaposlenih čelnik središnjeg tijela državne uprave nadležnog za službeničke odnose imenovat će posebnu ovlaštenu osobu na razini državnih službi.

Povjerljivi savjetnik imenuje se uz prethodno pribavljenu suglasnost sindikata potpisnika ako imaju članove zaposlene u državnom tijelu u kojem se on imenuje.

 

Povjerljivi savjetnik dužan je odmah, a najkasnije u roku od osam dana od dostave pritužbe, ispitati pritužbu i poduzeti sve potrebne mjere primjerene pojedinom slučaju radi sprječavanja nastavka uznemiravanja ili spolnog uznemiravanja, ako utvrdi da ono postoji.

 

Podaci o povjerljivom savjetniku objavljuju se na vidnom mjestu u državnom tijelu (ime i prezime, broj telefona i telefaksa te e-mail adresa). Popis povjerljivih savjetnika objavljuje se na web-stranici Ministarstva uprave, s naznakom državnog tijela za koje su imenovani.

93. Tko tumači i prati primjenu Kolektivnog ugovora?
Za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora ugovorne strane imenuju Zajedničku komisiju, koja ima sedam članova. Svaka strana imenuje po tri člana, a sedmog pridruženog člana imenuje dekan Pravnog fakultet u Zagrebu, koji na sjednicama sudjeluje samo u slučaju kada članovi komisije ne mogu donijeti odluku većinom glasova.

Tumačenja Komisije imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora. Sjedište Zajedničke komisije je pri Ministarstvu uprave.
94. Koji se podaci ne smiju tražiti od kandidata prilikom odabira za radno mjesto i sklapanja ugovora o radu?
Prilikom postupka odabira kandidata za radno mjesto (razgovor, testiranje, anketiranje i sl.) i sklapanja ugovora o radu poslodavac ne smije tražiti od radnika podatke koji nisu u neposrednoj svezi s radnim odnosom. Na nedopuštena pitanja ne mora se odgovoriti.
95. Kako se štite osobni podaci i zaštita privatnosti radnika?

Osobni podaci radnika smiju se prikupljati, obrađivati, koristiti i dostavljati trećim osobama samo ako je to određeno zakonom ili ako je to potrebno radi ostvarivanja prava i obveza iz radnog odnosa, odnosno u svezi s radnim odnosom. 

Ako je navedene osobne podatke potrebno prikupljati, obrađivati, koristiti ili dostavljati trećim osobama radi ostvarivanja prava i obveza iz radnoga odnosa, odnosno u svezi s radnim odnosom, poslodavac mora unaprijed pravilnikom o radu odrediti koje će podatke u tu svrhu prikupljati, obrađivati, koristiti ili dostavljati trećim osobama. 

Osobne podatke radnika smije prikupljati, obrađivati, koristiti i dostavljati trećim osobama samo poslodavac ili osoba koju za to posebno opunomoći poslodavac.

96. Koje su obveze poslodavca u zaštiti života, zdravlja i ćudoređa radnika?

Poslodavac je dužan pribaviti i održavati postrojenja, uređaje, opremu, alate, mjesto rada i pristup mjestu rada, te organizirati rad na način koji osigurava zaštitu života i zdravlja radnika, u skladu s posebnim zakonima i drugim propisima i naravi posla koji se obavlja. 

Poslodavac je dužan upoznati radnika s opasnostima posla kojeg radnik obavlja. 

Poslodavac je dužan osposobiti radnika za rad, na način koji osigurava zaštitu života i zdravlja radnika te sprječava nastanak nesreća. 

Ako je poslodavac preuzeo obvezu smještaja i prehrane radnika, pri izvršenju te obveze mora voditi računa o zaštiti života, zdravlja i ćudoređa te vjeroispovijedi radnika.

97. Kako se štite trudnice u postupku zapošljavanja ili radnog odnosa?

Poslodavac ne smije odbiti zaposliti ženu zbog njezine trudnoće, niti joj zbog trudnoće, rođenja ili dojenja djeteta u smislu posebnog propisa smije ponuditi sklapanje izmijenjenog ugovora o radu pod nepovoljnijim uvjetima. 

Poslodavac ne smije tražiti bilo kakve podatke o trudnoći niti smije uputiti drugu osobu da ih traži, osim ako radnica osobno zahtijeva određeno pravo predviđeno zakonom ili drugim propisom radi zaštite trudnica.

98. Kako se štite trudnice i majke u radnom odnosu?

Trudnoj radnici, radnici koja je rodila ili radnici koja doji dijete u smislu posebnog propisa, a koja radi na poslovima koji ugrožavaju njezin život ili zdravlje, odnosno djetetov život ili zdravlje, poslodavac je dužan za vrijeme korištenja prava u skladu s posebnim propisom, ponuditi dodatak ugovora o radu kojim će se na određeno vrijeme ugovoriti obavljanje drugih odgovarajućih poslova. 

U sporu između poslodavca i radnice samo je doktor specijalist medicine rada nadležan ocijeniti jesu li poslovi na kojima radnica radi, odnosno drugi ponuđeni poslovi odgovarajući.

Ako poslodavac nije u mogućnosti postupiti na opisani način, radnica ima pravo na dopust u skladu s posebnim propisom. 

Prestankom korištenja prava u skladu s posebnim propisom, prestaje dodatak ugovora o radu te radnica nastavlja obavljati poslove na kojima je prethodno radila na temelju ugovora o radu.

Dodatak ugovora o radu, ne smije imati za posljedicu smanjenje plaće radnice.

99. Kada poslodavac ne može otkazati ugovor o radu?

Za vrijeme trudnoće, korištenja rodiljnog, roditeljskog, posvojiteljskog dopusta, rada s polovicom punog radnog vremena, rada s polovicom punog radnog vremena radi pojačane brige i njege djeteta, dopusta trudnice ili majke koja doji dijete, te dopusta ili rada s polovicom punog radnog vremena radi brige i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju, odnosno u roku od petnaest dana od prestanka trudnoće ili prestanka korištenja tih prava, poslodavac ne smije otkazati ugovor o radu trudnici i osobi koja se koristi nekim od tih prava. 

Takav otkaz se smatra ništetnim, ako je na dan davanja otkaza poslodavcu bilo poznato postojanje propisanih okolnosti ili ako radnik u roku od petnaest dana od dostave otkaza obavijesti poslodavca o postojanju okolnosti te o tome dostavi odgovarajuću potvrdu ovlaštenog liječnika ili drugog ovlaštenog tijela. 

Ugovor o radu navedenih osoba, prestaje smrću poslodavca fizičke osobe, prestankom obrta po sili zakona ili brisanjem trgovca pojedinca iz registra. 

Ugovor o radu navedenih osoba, tijekom provedbe postupka likvidacije u skladu s posebnim propisom, može se otkazati zbog poslovno uvjetovanih razloga.

100. Ima li radnik obvezu obavješćivanja o privremenoj nesposobnosti za rad?

Radnik je dužan, što je moguće prije, obavijestiti poslodavca o privremenoj nesposobnosti za rad, a najkasnije u roku od tri dana dužan mu je dostaviti liječničku potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad i njezinu očekivanom trajanju. 

Ovlašteni liječnik dužan je radniku izdati navedenu potvrdu. 

Ako zbog opravdanog razloga radnik nije mogao ispuniti navedenu obvezu, dužan je to učiniti što je moguće prije, a najkasnije u roku od tri dana od dana prestanka razloga koji ga je u tome onemogućavao.

Ministar pravilnikom propisuje sadržaj i način izdavanja navedene potvrde.

101. Je li zabranjeno otkazivanje ugovora o radu u slučaju privremene nesposobnosti uzrokovane ozljedom na radu ili profesionalnom bolešću?
Radniku koji je pretrpio ozljedu na radu ili je obolio od profesionalne bolesti, za vrijeme privremene nesposobnosti za rad tijekom liječenja ili oporavka od ozljede na radu ili profesionalne bolesti, poslodavac ne može otkazati ugovor o radu.
102. Koliko je trajanje punog radnog vremena?

Puno radno vrijeme radnika ne može biti duže od četrdeset sati tjedno.

Ako zakonom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o radu nije određeno radno vrijeme, smatra se da je puno radno vrijeme četrdeset sati tjedno.

Radnik koji radi u punom radnom vremenu može sklopiti ugovor o radu s drugim poslodavcem u najdužem trajanju do osam sati tjedno, odnosno do sto osamdeset sati godišnje, samo ako je poslodavac, odnosno ako su poslodavci s kojima radnik već prethodno ima sklopljen ugovor o radu, radniku za takav rad dali pisanu suglasnost.

103. Što je nepuno radno vrijeme?

Nepuno radno vrijeme radnika je svako radno vrijeme kraće od punog radnog vremena.

Radnik ne može kod više poslodavaca raditi s ukupnim radnim vremenom dužim od četrdeset sati tjedno.

Radnik čije je ukupno radno vrijeme četrdeset sati tjedno, može sklopiti ugovor o radu s drugim poslodavcem u najdužem trajanju do osam sati tjedno, odnosno do sto osamdeset sati godišnje, samo ako su poslodavci s kojima radnik već prethodno ima sklopljen ugovor o radu, radniku za takav rad dali pisanu suglasnost.

Prilikom sklapanja ugovora o radu za nepuno radno vrijeme, radnik je dužan obavijestiti poslodavca o sklopljenim ugovorima o radu za nepuno radno vrijeme s drugim poslodavcem, odnosno drugim poslodavcima.

Ako je za stjecanje prava iz radnog odnosa važno prethodno trajanje radnog odnosa s istim poslodavcem, razdoblja rada u nepunom radnom vremenu smatrat će se radom u punom radnom vremenu.

104. Što je skraćeno radno vrijeme?

Na poslovima na kojima, uz primjenu mjera zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, nije moguće zaštititi radnika od štetnih utjecaja, radno vrijeme se skraćuje razmjerno štetnom utjecaju uvjeta rada na zdravlje i radnu sposobnost radnika.

Poslovi na kojima se skraćeno radi te trajanje radnog vremena na takvim poslovima utvrđuju se posebnim propisom.

105. Što je prekovremeni rad?

U slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe, radnik je na pisani zahtjev poslodavca dužan raditi duže od punog, odnosno nepunog radnog vremena (prekovremeni rad). 

Ako priroda prijeke potrebe onemogućava poslodavca da prije početka prekovremenog rada uruči radniku pisani zahtjev, usmeni zahtjev poslodavac je dužan pisano potvrditi u roku od sedam dana od dana kada je prekovremeni rad naložen. 

Ako radnik radi prekovremeno, ukupno trajanje rada radnika ne smije biti duže od pedeset sati tjedno. 

Prekovremeni rad pojedinog radnika ne smije trajati duže od sto osamdeset sati godišnje, osim ako je ugovoreno kolektivnim ugovorom, u kojem slučaju ne smije trajati duže od dvjesto pedeset sati godišnje. 

Zabranjen je prekovremeni rad maloljetnika.

Trudnica, roditelj s djetetom do tri godine života, samohrani roditelj s djetetom do šest godina života, radnik koji radi u nepunom radnom vremenu kod više poslodavaca, te radnik koji radi više od 40 sati tjedno mogu raditi prekovremeno samo ako dostave poslodavcu pisanu izjavu o pristanku na takav rad, osim u slučaju više sile.

106. Što je noćni rad?
Odmori su: stanka, dnevni odmor i tjedni odmor.
Radnik koji radi najmanje šest sati dnevno, ima svakoga radnog dana pravo na odmor (stanku) od najmanje trideset minuta, osim ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.
Vrijeme odmora ubraja se u radno vrijeme.
 
Tijekom svakog vremenskog razdoblja od dvadeset četiri sata, radnik ima pravo na dnevni odmor od najmanje dvanaest sati neprekidno.
 
Radnik ima pravo na tjedni odmor u neprekidnom trajanju od najmanje dvadeset četiri sata, kojem se pribraja dnevni odmor.
 
Tjedni odmor radnik koristi nedjeljom, te u dan koji nedjelji prethodi, odnosno iza nje slijedi.
 
108. Kako je propisano pravo na korištenje i trajanje godišnjeg odmora?

Trajanje godišnjeg odmora utvrđuje se kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu. 

Blagdani i neradni dani određeni zakonom, razdoblje privremene nesposobnosti za rad koje je utvrdio ovlašteni liječnik, te dani plaćenog dopusta, ne uračunavaju se u trajanje godišnjeg odmora. 

Razdoblje privremene nesposobnosti za rad, koje je utvrdio ovlašteni liječnik, ne uračunava se u trajanje godišnjeg odmora. 

Radnik ima za svaku kalendarsku godinu pravo na godišnji odmor od najmanje četiri tjedna, a maloljetnik i radnik koji radi na poslovima na kojima, uz primjenu mjera zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, nije moguće zaštititi radnika od štetnih utjecaja u trajanju od najmanje pet tjedana.

Kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu može se utvrditi trajanje godišnjeg odmora duže od najkraćega propisanog.

 

Radnik koji se prvi put zaposli ili koji ima prekid između dva radna odnosa duži od osam dana, stječe pravo na godišnji odmor kako je određen, nakon šest mjeseci neprekidnog radnog odnosa kod toga poslodavca.
109. Kako ostvaruje pravo na godišnji odmor radnik koji nije ispunio uvjet za stjecanje tog prava na propisani način?
Radnik koji nije ispunio uvjet za stjecanje prava na godišnji odmor na propisan način, ima pravo na razmjeran dio godišnjeg odmora, koji se utvrđuje u trajanju od jedne dvanaestine godišnjeg odmora kako je određeno, za svaki mjesec trajanja radnog odnosa.
 
Radnik koji nije ispunio uvjet za stjecanje prava na godišnji odmor na propisan način, ima pravo na razmjeran dio godišnjeg odmora, koji se utvrđuje u trajanju od jedne dvanaestine godišnjeg odmora kako je određeno, za svaki mjesec trajanja radnog odnosa.
 
Ništetan je sporazum o odricanju od prava na godišnji odmor, odnosno o isplati naknade umjesto korištenja godišnjeg odmora.
 
110. Može li radnik koristiti godišnji odmor u dijelovima, ako da, pod kojim uvjetima?
Ako radnik koristi godišnji odmor u dijelovima, mora tijekom kalendarske godine za koju ostvaruje pravo na godišnji odmor iskoristi najmanje dva tjedna u neprekidnom trajanju, osim ako se radnik i poslodavac drukčije ne dogovore, pod uvjetom da je ostvario pravo na godišnji odmor u trajanju dužem od dva tjedna.
111. Ima li pravo radnik iskoristiti godišnji odmor koji je prekinut ili nije korišten u kalendarskoj godini u kojoj je stečen?

Godišnji odmor, odnosno dio godišnjeg odmora koji je prekinut ili nije korišten u kalendarskoj godini u kojoj je stečen, zbog bolesti te korištenja prava na rodiljni, roditeljski i posvojiteljski dopust te dopust radi skrbi i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju, radnik ima pravo iskoristiti po povratku na rad, a najkasnije do 30. lipnja sljedeće kalendarske godine. 

Iznimno od toga, godišnji odmor, odnosno dio godišnjeg odmora koji radnik zbog korištenja prava na rodiljni, roditeljski i posvojiteljski dopust te dopust radi skrbi i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju nije mogao iskoristiti ili njegovo korištenje poslodavac nije omogućio do 30. lipnja sljedeće kalendarske godine, radnik ima pravo iskoristiti do kraja kalendarske godine u kojoj se vratio na rad.

112. Može li radnik koristiti jedan dan godišnjeg odmora kada on to želi?
Prema Zakonu o radu, jedan dan godišnjeg odmora radnik ima pravo, uz obvezu da o tome obavijesti poslodavca najmanje tri dana prije njegova korištenja, koristiti kada on to želi, osim ako posebno opravdani razlozi na strani poslodavca to onemogućuju.
113. Što se uređuje kolektivnim ugovorom?

Kolektivnim ugovorom uređuju se prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnih odnosa, pitanja socijalnog osiguranja te druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom.

Pravna pravila sadržana u kolektivnom ugovoru primjenjuju se neposredno i obvezno na sve osobe na koje se, u skladu s odredbama ovoga Zakona, primjenjuje kolektivni ugovor.

114. Što sadrži pravo na štrajk i štrajk solidarnosti?

Sindikati imaju pravo pozvati na štrajk i provesti ga u svrhu zaštite i promicanja gospodarskih i socijalnih interesa svojih članova te zbog neisplate plaće, dijela plaće, odnosno naknade plaće, ako nisu isplaćene do dana dospijeća.

U slučaju spora o sklapanju, izmjeni ili obnovi kolektivnog ugovora, pravo pozvati na štrajk i provesti ga imaju sindikati kojima je u skladu s posebnim propisom utvrđena reprezentativnost za kolektivno pregovaranje i sklapanje kolektivnog ugovora i koji su pregovarali o sklapanju kolektivnog ugovora.

Štrajk se mora najaviti poslodavcu, odnosno udruzi poslodavaca protiv koje je usmjeren, a štrajk solidarnosti poslodavcu kod kojeg se taj štrajk organizira.

Štrajk se ne smije započeti prije okončanja postupka mirenja kada je takav postupak predviđen ovim Zakonom, odnosno prije provođenja drugog postupka mirnog rješavanja spora o kojem su se stranke sporazumjele.

Štrajk solidarnosti se smije započeti bez provedbe postupka mirenja, ali ne prije isteka roka od dva dana od dana početka štrajka u čiju se potporu organizira.

U pismu kojim se najavljuje štrajk moraju se naznačiti razlozi za štrajk, mjesto, dan i vrijeme početka štrajka te način njegova provođenja.
115. Koji se poslovi za vrijeme štrajka ne smiju prekidati?

Na prijedlog poslodavca, sindikat i poslodavac sporazumno izrađuju i donose pravila o proizvodno-održavajućim i nužnim poslovima koji se ne smiju prekidati za vrijeme štrajka ili isključenja s rada.

Navedena pravila sadrže osobito odredbe o poslovima i broju radnika koji će ih obavljati za vrijeme štrajka ili isključenja s rada, a radi omogućivanja obnavljanja rada neposredno nakon završetka štrajka (proizvodno-održavajući poslovi), odnosno u svrhu obavljanja poslova koji su prijeko potrebni radi sprječavanja ugrožavanja života, zdravlja ili osobne sigurnosti pučanstva (nužni poslovi).

Određivanjem poslova koji se ne smiju prekidati ne smije se onemogućiti ili bitno ograničiti pravo na štrajk. 

Ako sindikat i poslodavac ne postignu sporazum o određivanju navedenih poslova u roku od petnaest dana od dana dostave prijedloga poslodavca, poslodavac, odnosno sindikat može u roku od daljnjih petnaest dana tražiti da o tim poslovima odluči arbitraža.

116. Koje su posljedice organiziranja ili sudjelovanja u štrajku?

Organiziranje ili sudjelovanje u štrajku, organiziranom u skladu s odredbama zakona, kolektivnog ugovora i pravilima sindikata, ne predstavlja povredu obveze iz radnog odnosa. 

Radnik zbog organiziranja ili sudjelovanja u štrajku, organiziranom u skladu s odredbama zakona, kolektivnog ugovora i pravilima sindikata, ne smije biti stavljen u nepovoljniji položaj od drugih radnika. 

Radniku se može otkazati ugovor o radu samo ako je organizirao ili sudjelovao u štrajku koji nije organiziran u skladu sa zakonom, kolektivnim ugovorom ili pravilima sindikata ili ako za vrijeme štrajka počini neku drugu tešku povredu obveza iz radnog odnosa.

Radnik ne smije ni na koji način biti prisiljen sudjelovati u štrajku.

117. Imaju li pravo radnici i poslodavci na udruživanje?
Radnici imaju pravo, po svojem slobodnom izboru, utemeljiti sindikat te se u njega učlaniti, uz uvjete koji mogu biti propisani samo statutom ili pravilima toga sindikata.
Poslodavci imaju pravo, po svojem slobodnom izboru, utemeljiti udrugu poslodavaca te se u nju učlaniti, uz uvjete koji mogu biti propisani samo statutom ili pravilima te udruge.
Udruge se mogu osnovati bez bilo kakvoga prethodnog odobrenja.
 
118. Koga obvezuje kolektivni ugovor?
Kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja kolektivnog ugovora bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor.
U kolektivnom ugovoru mora se naznačiti razina njegove primjene.
119. Do kada vrijedi produžena primjena pravnih pravila sadržanih u kolektivnom ugovoru?
Nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje se primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka.
Iznimno, kolektivnim ugovorom može se ugovoriti i duže razdoblje produžene primjene pravnih pravila sadržanih u kolektivnom ugovoru.
 
120. Pod kojim uvjetima dolazi do proširenja primjene kolektivnog ugovora?
Ministar rada i mirovinskog sustava može na prijedlog svih stranaka kolektivnog ugovora proširiti primjenu kolektivnog ugovora, sklopljenog s udrugom poslodavaca ili udrugom poslodavaca više razine, na poslodavca koji nije član udruge poslodavca ili udruge poslodavca više razine koja je potpisnica toga kolektivnog ugovora.

Odluku će ministar donijeti ako postoji javni interes za proširenje kolektivnog ugovora i ako su kolektivni ugovor zaključili sindikati koji imaju najveći broj članova i udruga poslodavaca koja ima najveći broj radnika, na razini za koju se isti proširuje.

Ministar će, na temelju podataka o broju i strukturi poslodavaca na koje će se proširiti kolektivni ugovor, na temelju podataka o broju kod njih zaposlenih radnika i razine materijalnih prava radnika te nakon savjetovanja s predstavnicima poslodavaca na koje će se proširiti kolektivni ugovor, utvrditi postoji li javni interes za proširenje kolektivnog ugovora.

U odluci ministar je dužan naznačiti područje primjene kolektivnog ugovora čija se primjena proširuje.
Odluka o proširenju primjene kolektivnog ugovora i kolektivni ugovor koji se proširuje, odnosno odluka o opozivu proširene primjene kolektivnog ugovora, moraju se objaviti u »Narodnim novinama«.

Kada je poslodavac obvezan primjenjivati dva ili više proširenih kolektivnih ugovora, u slučaju spora o primjeni kolektivnog ugovora primijenit će se onaj kolektivni ugovor koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je, prema službenoj statističkoj klasifikaciji, razvrstan poslodavac.