Saboru predstavljeni prijedlozi Zakona o obveznim odnosima i Zakona o pravu na pristup informacijama

Slika /slike/novi osj/Juro Martinović.PNG

U Hrvatskom saboru danas su predstavljeni konačni prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima te prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravu na pristup informacijama. Prijedloge Zakona predstavljao je državni tajnik Ministarstva pravosuđa i uprave Juro Martinović.

Prijedlogom Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravu na pristup informacijama hrvatski se pravni okvir usklađuje s pravnom stečevinom Europske unije, Direktivom (EU) 2019/1024 Europskog parlamenta i vijeća od 20. lipnja o otvorenim podacima i ponovnoj uporabi informacija javnog sektora.
 
Uz to, ovim se prijedlogom predlažu izmjene i dopune pojedinih odredbi Zakona radi uklanjanja uočenih nedostataka u njegovoj primjeni.
 
Ovim prijedlogom definiraju se novi pojmovi poput standardne dozvole, otvoreni podaci, anonimizacija, dinamički podaci, istraživački podaci, visokovrijedni skupovi podataka, razumni povrat ulaganja i odgovorna osoba.
 
Također, utvrđuje se obveza objave dinamičkih podataka za ponovnu uporabu odmah nakon prikupljanja, obveza objave visokovrijednih skupova podataka za ponovnu uporabu te obveza istraživačkih podataka koji su financirani javnim sredstvima i već javno dostupni putem institucijskih i tematskih repozitorija, za ponovno uporabu.
 
Dodatno, ovim zakonskim prijedlogom utvrđuje se da po zahtjevu za ponovnu uporabu nisu dužni postupati obrazovane ustanove, znanstveno istraživačke organizacije i organizacije koje financiraju istraživanja, trgovačka društva u kojima Republika Hrvatska ili jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ima ili može imati, izravno ili neizravno, prevladavajući utjecaj na temelju svojeg vlasništva, financijskog udjela ili na temelju pravila kojima je društvo uređeno i  koja obavljaju neku od djelatnosti koje se odnose na područje plina i toplinske energije, električne energije, vodnoga gospodarstva, usluga prijevoza, zračnih, morskih i riječnih luka, poštanske usluge, vađenje nafte i plina te istraživanje ili vađenja ugljena ili drugih krutih goriva u skladu sa zakonom kojim se uređuje javna nabava; zatim, koja djeluju kao operateri javnih usluga javnog željezničkog i cestovnog prijevoza, zračni prijevoznici, brodari.
 
Utvrđuju se informacije na koje se ne primjenjuje ponovna uporaba.
 
Zakonske novine odnose se na:

• informacije koje su u posjedu znanstvenoistraživačkih organizacija i organizacija koje financiraju istraživanja, uključujući organizacije osnovane u svrhu prijenosa rezultata istraživanja, osim u slučaju ako se informacije odnose na istraživačke podatke;

• informacije kojima pristup nije dopušten ili je ograničen zbog zaštite osjetljivih podataka o zaštiti kritične infrastrukture, kako su definirani zakonom  kojim se uređuju kritične infrastrukture;

• informacije  u posjedu spomenutih trgovačkih društava koje su izrađene izvan opsega pružanja usluga od općeg interesa propisanog zakonom ili drugim propisom te koje se odnose na djelatnosti izravno izložene tržišnom natjecanju i koje stoga, sukladno propisima o javnoj nabavi ne podliježu pravilima o javnoj nabavi.
 
Ovim zakonskim prijedlogom preciznije se definira pojam „odgovorne osobe“. Prema postojećoj definiciji odgovorna osoba je osoba u tijelu javne vlasti čije je činjenje ili ne činjenje dovelo do povrede Zakona. Budući da je praksa prekršajnih sudova dovela do različite interpretacije i primjene vezane uz utvrđivanje odgovornosti čelnika tijela, ovim se prijedlogom predlaže utvrditi da je „odgovorna osoba“ u smislu ovog Zakona, čelnik tijela odnosno osoba ovlaštena za zastupanje i predstavljanje tijela javne vlasti.
 
Uz to, mijenja se i članak 16. stavak 3. koji se odnosi na informacije o raspolaganju javnim sredstvima. Važećim zakonom propisano je da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak). 
 
Kako bi se onemogućilo iscrpljivanje tijela javne vlasti u traženju mase podataka bez propitkivanja postojanja javnog interesa, Prijedlogom zakona predlaže se jasno utvrditi vrste informacija koje uvijek moraju biti dostupne javnosti bez provođenja testa razmjernosti (osobno ime ili naziv, iznos i namjena sredstava), osim ako informacija predstavlja klasificirani podataka ili se može ograničiti temeljem drugih osnova propisanih člankom 15. Zakona, a da se za detaljnije i opsežnije informacije provodi test razmjernosti i javnog interesa.
 
Radi osiguranja pravne zaštite korisnika, u slučajevima kada tijelo javne vlasti obavještava korisnika da je istu informaciju već dobio, da je informacija javno objavljena, da mu je kao stranci u postupku dostupnost informacija propisom utvrđena, da se podnesak ne smatra zahtjevom za pristup informacijama, utvrđuje se da podnositelj ima pravo izjaviti prigovor na obavijest, a da se na podnošenje i postupanje po prigovoru primjenjuju odredbe Zakona kojim se uređuje opći upravni postupak.
 
Dodatno, produžuje se rok u kojem je povjerenik dužan donijeti rješenje o žalbi sa 30 na 60 dana od dana predaje uredne žalbe. Kako bi se izbjeglo pokretanje sudskog postupka zbog šutnje administracije i naplata troškova predlaže se produžiti rok rješavanja žalbe na 60 dana i uskladiti ga s općim rokom utvrđenim člankom 121. Zakona o općem upravnom postupku.
 
Uređuje se pitanje i podnošenja izvješća Hrvatskome saboru. Predloženim izmjenama utvrđuje se da osim izvješća o provedbi ovog Zakona, Povjerenik podnosi Hrvatskom saboru i druga izvješća kada Hrvatski sabor to od njega zatraži, umjesto dosadašnjeg određenja prema kojim Povjerenik podnosi Hrvatskom saboru i druga izvješća kada ocijeni da je to potrebno.
 
„Ovim zakonskim prijedlogom unaprijedit će se pravo na pristup informacijama, unaprijediti pitanja vezana uz objavu podataka namijenjeni na ponovnu uporabu te osigurati kontinuitet obavljanja dužnosti Povjerenika, zaključio je državni tajnik Martinović. 
 
Nakon rasprave saborskih zastupnika o navedenom Zakonu, predstavljen je konačni prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima koji se predlaže radi usklađivanja s Direktivom o određenim aspektima ugovora o kupoprodaji robe izmjeni Uredbe (EU) 2017/2394 i Direktive 2009/22/EZ te stavljanju izvan snage Direktive 1999/44/EZ.
 
Predlaže se redefiniranje pojma materijalnog nedostatka stvari i uvođenje posebnih pravila o obvezama prodavatelja u slučaju kupoprodaje stvari s digitalnim elementima u potrošačkim ugovorima.
 
Primjerice, kod kupoprodaje stvari s digitalnim elementima kod kojih je ugovorena kontinuirana isporuka digitalnog sadržaja ili usluge tijekom određenog razdoblja teret dokaza da ne postoji nedostatak digitalnog sadržaja ili digitalne usluge je na prodavatelju u razdoblju od dvije godine od prijelaza rizika, a ako je ugovorena kontinuirana isporuka digitalnog sadržaja na rok dulji od dvije godine, teret dokaza da ne postoji nedostatak digitalnog sadržaja ili digitalne usluge je na prodavatelju za cijelo razdoblje na koje je isporuka ugovorena.
 
Ovim Zakonom predlaže se i produljenje roka u kojem je na prodavatelju teret dokaza da stvar u vrijeme prijelaza rizika na kupca nije imala nedostatak, sa šest mjeseci na godinu dana (osim u trgovačkim ugovorima).
 
Dodatno, propisuje se i hijerarhija prava kupaca u slučaju materijalnog nedostatka stvari na način da kupac prvo može birati između popravka ili zamjene stvari, osim ako bi odabrani način otklanjanja nedostatka bio nemoguć ili ako bi njime, u odnosu na drugi način uklanjanja nedostatka, prodavatelju nastali nerazmjerni troškovi. Ako kupac ne dobije zahtijevani popravak odnosno zamjenu stvari može zahtijevati sniženje cijene ili raskid ugovora, pod zakonom propisanim uvjetima.
 
Uz to, propisuje se pravo prodavatelja da odbije uklanjanje nedostatka ako su i popravak i zamjena nemogući ili bi mu time nastali nerazmjerni troškovi uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja.
 
Također, propisuje se pravo kupca na uskratu plaćanja nepodmirenog dijela cijene dok prodavatelj ne ispuni svoje obveze iz odgovornosti za materijalne nedostatke stvari, prava prodavatelja u odnosu na kojeg je kupac ostvario prava iz odgovornosti za materijalne nedostatke stvari u odnosu prema prethodnom prodavatelju te se izmjenjuju odredbe o jamstvu za ispravnost prodane stvari.
 
Predlaže se da Zakon stupi na snagu 1. siječnja 2022. i da se primjenjuje na ugovore o kupoprodaji sklopljene nakon 1. siječnja 2022. godine.

Pisane vijesti